KOPENHAGEN, SAD su danas najavile da će pomoći u izgradnji godišnjeg fonda vrijednog 100 milijardi dolara do 2020. godine za pomoć siromašnijim zemljama u borbi protiv globalnog otopljenja, ali da će obavezanost Vašingtona zavisiti od toga da li će lideri zemalja okupljenih na samitu UN o klimatskim promjenama u Kopenhagenu postići održiv dogovor u koji će biti uključena “transparentnost” u praćenju smanjenja emisija štetnih gasova.
Američki državni sekretar Hilari Klinton naglasila je da će SAD biti posvećene izgradnji fonda ukoliko na razgovorima u Kopenhagenu bude postignut međunarodni dogovor u koji će spadati obaveze za smanjenje emisija štetnih gasova razvijenih, ali i zemalja u razvoju, finansijska i tehnološka pomoć za siromašnije zemlje i način da se nezavisno verifikuje kvota smanjenja emisija gasova koje su preduzele sve zemlje.
“Ponestaje nam vremena. Bez sporazuma biće izgubljena mogućnost da se pokrenu značajni resursi za pomoć zemljama u razvoju”, rekla je američki državni sekretar na konferenciji za novinare.
Klintonova je upozorila da se Kina, koja je protiv pokušaja da se uspostavi međunarodna verifikacija za smanjenje štetnih gasova i nešto ranije je učesnicima konferencije poručila da vjerovatno neće doći do sporazuma, mora saglasiti sa uspostavljanjem nadzora kako bi dogovor bio postignut.
Prema njenim riječima, međunarodni sporazum bio bi nemoguć “u odsustvu transparentnosti kod druge zemlje u svijetu po obimu emisija štetnih gasova – Kine”.
Kina je nešto ranije učesnicima konferencije UN o klimatskim promjenama u Kopenhagenu saopštila da ne vidi mogućnost postizanja optimalnog dogovora i da bi umjesto sporazuma trebalo objaviti “neku vrstu kratke političke deklaracije”.
Danska je juče saopštila da pokušava da pojednostavi nekoliko kompleksnih nacrta sporazuma kako bi pomogla šefovima država i vlada, koji učestvuju na samitu, da postignu dogovor.
Na konferenciji u Kopenhagenu trebalo bi da bude postignut dogovor o novom sporazumu za borbu protiv klimatskih promjena, koji bi trebalo da naslijedi važeći Protokol iz Kjota, kojem važnost ističe 2012. godine. Zemlje u razvoju i razvijene države ne mogu da pronađu zajednički stav o smanjenju štetnih gasova na koji se treba obavezati, a, sa druge, pomoći koju bi razvijene države trebalo da daju zemljama u razvoju u borbi sa posljedicama globalnog otopljavanja.