BIJELJINA, Za ublažavanje posljedica svjetske ekonomske krize tekstilci, kožari i obućari iz Republike Srpske (RS) dobili su do sada tek nešto više od milion i 114 hiljada maraka pomoći – od 187 preduzeća, koliko ih je registrovano u Srpskoj, pravo na ovu subvenciju ostvarila su tek 62 preduzeća, u kojima je zaposleno 7 549 radnika.
Ostale firme nisu mogle da ispune uslove koji su predviđeni odlukom Vlade RS za dodjelu ovih sredstava.
Riječ je o odluci da preduzeća iz ove oblasti za svakog zaposlenog radnika mogu da dobiju po 50 maraka mjesečno ako uredno izmiruju sve obaveze prema radnicima i prema državi i ako zadrže prošlogodišnji broj radnika. Predviđeno je da se ove subvencije daju u prvom polugodištu ove godine.
To praktično znači da preduzeća koja ispunjavaju uslove mogu da računaju na još toliko novaca za drugi kvartal. To pravo nisu mogli da ostvare u 125 preduzeća i njihova sudbina je neizvjesna.
Već sada je izvjesno da će Vlada Srpske krajem ovog polugodišta razmatrati efekte uloženog novca za ove subvencije. Od toga će zavisiti hoće li ovim proizvođačima finansijski pomagati i u drugom polugodištu.
Izvjesno je, takođe, da većina preduzeća iz oblasti tekstilne, kožarsko- prerađivačke i obućarske industrije imaju ugovorenu proizvodnju do kraja septembra ove godine i do tada niko ne očekuje neke značajnije promjene. Šta će biti poslije niko pouzdano ne zna.
Privrednici iz ove oblasti ističu da im je pomoć države od 50 maraka po radniku dobro došla. Kažu da su taj novac utrošili za tekuću likvidnost, nabavku sirovina i repromaterijala i unapređenje tehnološkog procesa proizvodnje. Ali to nije rješenje njihovih dugogodišnjih muka.
“Tražićemo od Vlade da sa subvencijama nastavi do kraja godine. Osim toga, insistiraćemo da se što prije pronađe neko sistemsko rješenje za problem ovog sektora. Možda bi rješenje moglo da bude oslobađanje dijela doprinosa” – rekla je za Aleksandra Bijelić, sekretar Udruženja tekstilaca, kožara i obućara u Privrednoj komori RS.
Ona je podsjetila da su preduzeća iz ove oblasti i prije rata imala najviše problema u poslovanju i najniže plate. Razlog je, kako kaže, što je ova radno intenzivna oblast oduvijek nisko akumulativna, sa velikim brojem ženske radne snage. Ništa se ni do danas u ovoj oblasti privređivanja nije promijenilo i, prema njenim riječima, ova industrijska grana osuđena je na propast bez pomoći države. Srna