Blokada prijeti raspuštanjem STK

SARAJEVO, Dugotrajna blokada nacionalne rotacije na poziciji generalnog sekretara Spoljnotrgovinske komore BiH (STK) od strane bošnjačkih predstvanika prijeti da dovede do dezintegracije te institucije, upozorio je Milan Lovrić, predsjednik STK.
 
On kaže da se u javnosti često može čuti da službena Banjaluka hoće da dezintegriše sve što je na državnom nivou, dok u slučaju STK, prema njegovom mišljenju, problem leži na drugoj strani, u Sarajevu.
“Ne postoji sluha za principijelno uređenje odnosa kako bi Komora mogla funkcionirati kao institucija BiH”, smatra Lovrić.
Kako gledate na ostavku potpredsjednika STK Ljubomira Klincova, koju je podnio nakon još jednog neuspješnog pokušaja da se deblokira rotacija na poziciji generalnog sekretara?
Klincov je svojom ostavkom želio da pokrene stvari u STK s mrtve tačke, jer je praktično onemogućen u svom radu. Ovdje su određenim potezima stvari postavljene tako da jednostavno ne mogu funkcionirati. Uloga predsjednika i potpredsjednika STK je na neki način svedena na formu koja ne zadovoljava ono što je normalno u svim institucijama, a zbog generalnog sekretara Tarika Đođića, koji je i dalje na toj funkciji, iako mu je istekao mandat, a u tome ima podršku bošnjačkih članova Upravnog odbora STK. Znači, sada imamo situaciju da Upravni odbor nije donio odluku o nastavku rotacije, a isto tako nema ni odluke da aktualni generalni sekretar nastavlja rad i poslije 1. studenog prošle godine kada mu je istakeo mandat. Ne postoji, takođe, ni spremnost drugog potpredsjednika STK Mahira Hadžiahmetovića da se neke stvari poslovnički urede u smislu funkcioniranja organa predsjednika i dva potpredsjednika. Klincov je jednostavno time bio nezadovoljan, iz moralnih i profesionalnih razloga se nije želio dalje blamirati i dao je ostavku.
Zbog čega bošnjački predstavnici u STK više ne žele rotaciju na poziciji generalnog sekretara s obzirom na to da je to stalno rađeno u prethodnom periodu?
Rotacija na poziciji generalnog sekretara nije bila precizno definirana nekim aktom, ali je praksa u prvom mandatnom periodu bila da se on rotirao svakih 16 mjeseci, jer ta pozicija nije samo formalna. Ja sam već rekao da sada postoji uzurpacija te pozicije koja traje uz podršku kako bošnjačkih članova u UO, tako i bošnjačkih zastupnika u Skupštini STK. Postoji dakle jedna instrumentalizacija i šalje se loša poruka. Institucija na razini BiH mora i može jedino funkcionirati uz uvažavanje svih predstavnika, korektan odnos i suradnju, koja sada ne postoji.
Kako naći izlaz iz postojeće pat pozicije?
Najavljena je zajednička sjednica Upravnog i Nadzornog odbora, koji isto tako nije završio nadzor nad poslovanjem za prošlu godinu zbog jedne nebrige. Ovdje se jednostavno omalovažavaju organi STK, što smo čuli i u nekim izjavama da oni tu postoje samo da zadovolje formu.
Dokle ste lično spremni raditi u ovakvim uslovima? Što se mene tiče, ja sam i u prvom sazivu radio na očuvanju institucije. Uvijek sam predstavljao STK kroz reprezentiranje svih, a ne pojedinačnih interesa. Ja radim na takav način i zato sam inzistirao kroz pismo Skupštini da se problem riješi, jer ona to može ili riješiti ili sve organe raspustiti.
Rekli ste da je Vaša pozicija predsjednika marginalizovana. Kako je to moguće?
Zbog narušavanja zakona sam i tražio da Nadzorni odbor STK uradi svoj posao, odnosno da vidi gdje su neke stvari prekršene i da se kaže ko je to uradio. Budući da smo javna institucija, nakon nalaza Nadzornog odbora bi trebalo i pozvati državnog revizora da se vidi kako se troše novci STK. Svako onda neka snosi svoju odgovornost.
Ukoliko sve strane uporno ostanu na svojim pozicijama, da li prijeti dezintegracija STK?To je jedan rizik, a neko se poigrava s tim. Mora se vidjeti ko to radi, odnosno ko je taj koji ugrožava jednu ovakvu instituciju. Često u javnosti možemo čuti priče da Banjaluka dezintegrira sve što je na državnoj razini, a, po meni, u slučaju STK sa suprotne strane ne postoji sluha za principijelno uređenje odnosa kako bi ona mogla funkcionirati kao institucija BiH.
Da li je dezintegracija realna opasnost?
Opasnost postoji i Skupština STK mora dati neko rješenje.
Kako da Skupština riješi problem kada je i sama dio njega?
Ako ne može Skupština, onda je moguća intervencija nadležnih ministarstava. Ovdje se jednostavno neke stvari rade bez odgovarajućih dokumenata. Generalni sekretar radi posao, a nema odluku o tome, raspolaže sa finansijskim sredstvima, a bez finansijskog plana…
Kako se ova mučna situacija reflektuje na privredu?
Umjesto da se bavimo nekim stvarima koje su sada aktuelne, kao što je Sporazum o stablizaciji i pridruživanju sa EU gdje se treba analizirati kako se nositi s ovim, kako prilagoditi, šta graditi da bi moglo biti efikasnije, mi se bavimo stvarima koje su izvan prave teme. Naravno, neke stvari aktivnosti idu samom inercijom, kao što je sada sastanak sa delegacijom iz Crne Gore. Nepotrebno je da stojimo ovako. Nezavisne novine