BANJALUKA, Vlasnici kineskih radnji u BiH godišnje ostvaruju enormne zarade prilikom uvoza robe iz istočnih zemalja, prikazujući vrijednost proizvoda znatno nižim od njihove realne cijene, saznajemo u Upravi za indirektno oporezivanje BiH.
– Vlasnici kineskih radnji, koji nisu Kinezi u 100 odsto slučajeva, jer među njima ima i državljana BiH, prikazuju da je vrijednost robe znatno manja s obzirom da carinu plaćaju u odnosu na nabavnu cijenu. Ranije je to bilo drugačije regulisano, jer je postojala lista vrijednosti. Tada je carinik sa liste skidao vrijednost robe bez obzira da li je roba poklonjena ili je plaćena. Možda ni to nije dobro rješenje, ali potrebno je definisati ovu oblast kako pojedinci ne bi uzimali milione na račun budžeta – rekao je naš izvor iz UIO BiH.
Tim povodom Uprava za inspekcijske poslove RS provela je kontrolu rada nekoliko kineskih prodavnica, kako bi podatke dostavili UIO BiH.
Borka Surtov, glavni republički tržišni inspektor, rekla je da je kontrolom ustanovljeno kako jakna koja je u izlogu zacijenjena 130 KM, navodno u nabavi košta 2,11 KM.
– Suknje uvoze po 1,47 KM, a prodaju po 45 KM. Majice koje u radnji koštaju 45 KM u nabavi su 70 pfeniga. Ne znam postoje li tu neregularnosti, jer kontrola carina jeste na nivou BiH, odnosno UIO BiH. Ukoliko se nabavljaju po malim cijenama koje su u maloprodaji u velikom broju slučajeva znatno veće, onda se radi o velikim zaradama – kaže Surtov.
Ona ističe da je kontrola provedena u svega nekoliko prodavnica, jer je u ranijim pregledima zatečeno isto stanje.
– Namjera je bila da konstatujemo kako se ništa nije promijenilo i UIO BiH dostavimo podatke s najnovije kontrole – objasnila je Surtov.
Slavko Subotić, direktor Republičke uprave RS za inspekcijske poslove, prethodno je rekao da prilikom uvoza roba iz itočnih zemalja ulazi s enormno malim cijenama.
– Zaračunava se marža i po nekoliko hiljada odsto. Recimo jakna ulazi po cijeni od dvije KM. U UIO BiH tvrde da postoje problemi pravne prirode, jer su ti računi frizirani. Trenutno ne postoji zakonska mogućnost da se odredi cijena nezavisno od uvoza. Istina, PDV se plati na prodajni iznos, ali moguće je da se to stanje ne prikazuje realno. Postoji primjer jedne firme koja je na sitnim proizvodima zaradila je iznos od osam miliona KM. Kontrolom poreza na dobit mogao bi se zatvoriti krug – mišljenja je Subotić. Fokus