ZAGREB,U Hrvatskoj je u toku realizacija projekta “Big East” čiji je cilj promovisanje proizvodnje i korištenja bioplina kao sigurnog i održivog energetskog izvora u šest zemalja istočne i južne Evrope u kojima postoji potencijal, ali je proizvodnja bioplina u početku. Osnovni koncept projekta je prijenos znanja stručnjaka za bioplin iz Danske, Njemačke i Austrije na poljoprivrednike, operatere bioplinskih postrojenja i odgovorne osobe u Bugarskoj, Hrvatskoj, Latviji, Rumunjskoj, Sloveniji i Grčkoj, piše Vjesnik.
Projekat “Big East” dio je programa “Intelligent Energy for Europe” koji provodi Evropska komisija. Vrijednost mu je 1,1 milion evra koji se raspoređuju na 12 projektnih partnera, a nacionalni partner za Hrvatsku je Energetski institut »Hrvoje Požar«. Vrijeme trajanja projekta je 30 mjeseci, počeo je u septembru 2007., a trajaće do februara 2010.
»U sklopu projekta trebamo izraditi studiju potencijala sirovine za proizvodnju bioplina, pregled nacionalnog zakonodavstva koje utječe na proizvodnju i korištenje bioplina što će pružiti osnovu za određivanje dvije optimalne lokacije za proizvodnju bioplina u Hrvatskoj«, kaže Biljana Kulišić iz Energetskog instituta »Hrvoje Požar«.
Inostrani stručnjaci izradiće edukacijski priručnik koji će biti preveden na nacionalne jezike, a sadržavaće i nacionalni dodatak kako bi se opšti tekst što više približio korisnicima. Održaće se i obuka za poljoprivrednike zainteresirane za proizvodnju bioplina. Novac dobiven za projekat nije predviđen za sufinanciranje gradnje bioplinskog postrojenja.
»U Hrvatskoj postoji mogućnost financiranja takvih projekata kroz kreditni program HBOR-a, a potkraj prošle godine je u saradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pokrenuta i usluga kreditiranja pripreme projekata obnovljivih izvora«, kaže Biljana Kulišić, dodajući da bi proizvodnja energije iz bioplina mogla potaknuti razvoj malih i srednjih preduzeća , jer je isplativost te proizvodnje isključivo vezana uz lokaciju.
Bioplin se može koristiti za proizvodnju električne i toplotne energije, odnosno za grijanje i hlađenje, kao gorivo za pogon vozila te se može pročistiti do razine prirodnog plina i isporučivati u plinsku mrežu.
Najčešće se proizvodi iz ostataka od poljoprivredne proizvodnje, životinjskog izmeta i otpada prehrambeno-prerađivačke industrije. Može se dobivati i iz organskog dijela komunalnog otpada i otpadnog mulja koji nastaje prilikom pročišćavanja otpadnih voda.
»Proizvodnja energije iz bioplina doprinosi smanjenju stakleničkih plinova, a time i ispunjavanju obveza iz Kyoto protokola, te smanjenju količine otpada koji se odlaže na odlagalište. Lokalna zajednica ima, uz poboljšano stanje okoline, koristi od dodatne privredne djelatnosti koja sa sobom donosi nova radna mjesta i razvijanje dodatnih djelatnosti«, navodi Kulišić.
