TOKIO,Japanski muževi svojim ženama prikače titulu “okuradaiđin” – ministar finansija. I zaista, žene su te koje im daju mjesečni džeparac, a ovi im svakog mjeseca do dinara polože na ruke cijelu platu.
Azijske zemlje, pa i Japan, od davnina su poznate kao društva “muških šovinista”, ali ne u svim domenima: u Japanu, muškarac po tradiciji donosi platu kući i predaje je supruzi, a ona potom određuje mužu džeparac. Ko otputuje u Tokio i ugleda gužve ispred restorančića na stanici podzemne železnice Šimbaši, gdje za drvenim stolovima službenici naručuju hladno pivo uz pečenu piletinu, shvatiće da u Japanu, kao bilo gdje drugdje na svijetu, ima i bogatih i siromašnih. U skromnom, ali izuzetno čistom restoranu kod stanice podzemne železnice Šimbaši, većina muškaraca iz obližnjih kancelarija potroši svoj “mjesečni džeparac”. Riječ je o novcu koji dobiju od svojih supruga, a to skromno mjesto gdje ručaju jedino je koje sebi mogu da priušte.
I zaista, nije rjetko da japanski muževi svojim ženama prikače titulu “okuradaiđin”, što znači ministar finansija, jer joj svakog prvog u mjesecu na ruke polože cijelu svoju platu. Razni ljudi, razne ćudi. O Japancima postoji predrasuda da su prebogati i da troše ne pitajući za cijenu, ali onaj ko bude u prilici da ih upozna uveriće se da su vrijedni, skromni i, prije svega, mudri. Predrasude o rasipništvu Japanaca šire Evropljani koji su videli japanske turiste kako, na pariskim Jelisejskim poljima, od ranog jutra čekaju u redu na otvaranje skupocenih radnji poput “Luja Vitona” .
Predrasuda se, međutim, brzo oslobodi svako kome se ukaže prilika da bolje upozna Japan i japanski način života. I pored toga što su torbe “Luj Viton” statusni simbol pojedinih Japanki koje se mogu pohvaliti čitavom kolekcijom za razne prilike, one te ludosti sebi priušte, u okviru jednonedeljnog putovanja u Evropu. “Da moram da raspolažem sopstvenom platom, po svoj prilici bih je svu potrošio i ne bismo mogli da sastavimo kraj s krajem. Svakako je bolje da moja supruga kontroliše finansije”, izjavio je agenciji DPA Keiđi Mobuta, direktor malog supermarketa u Jokohami. I zaista, japanski muževi rade po cio dan, dok brigu o kući i finansijama prepuštaju uglavnom ljepšoj polovini. Uprkos tome što žene raspolažu finansijama, čak 17 miliona Japanaca godišnje putuju van zemlje da bi, kao turisti, upoznali druge kulture – francusku, američku, italijansku… U međuvremenu, oni žive radno i skromno.
Prema anketi magazina “Šukan Bunšun” džeparac japanskog supruga iznosi u prosjeku 38.000 jena (350 dolara) mjesečno, ali se velik broj, među 1.000 ispitanika, žalio časopisu da je to “suviše malo za njih” i da teško s tim parama mogu da izađu na piće s kolegama poslje napornog radnog dana. Umjesto da troše džeparac na zabavu, oni ga potroše na cigarete, brzu hranu “bento” ili na kafu i čaj iz automata. “Često izađem iz voza jednu stanicu ranije i pješačim do kuće kako bih uštedio na prevozu”, priznaje 47-godišnji profesor srednje škole. Kad se uzmu u obzir visoke cijene stanovanja, hrane i svega ostalog mnogobrojne porodice su daleko od toga da budu bogate i da se razmeću… Za službenike u restoranu kod Šimbašija s početka priče, često je riječ o “golom preživljavanju”. Od kolega kojima shodno staroj tradiciji žena uzima cijelu platu, u nešto boljem je položaju onaj kome žena radi, pa može častiti ture pića. Drugi pokušavaju da “izvuku” od supruga veći džeparac, ali to ne ide lako. “Plata mi je porasla u proteklih nekoliko meseci, ali mi žena nije povisila džeparac. Kad god sam zatražio povišicu, odbila je pod izgovorom da su cijene na pijaci porasle više od moje plate”, kaže jedan od njih. Ni japanske supruge, koje po tradiciji gledaju u svoje muževe kao u “male bogove”, nisu više ono što su nekad bile. Jedna od gnjevnih domaćica iz Tokija izjavila je da bi njen muž “mogao da malo manje spava, a da malo više radi”, ako već želi veći džeparac.
No, bez obzira na prilično grube izjave koje se mogu pročitati i u japanskim časopisima, službenici u restorančiću kod stanice Šimbaši i dalje smatraju da je “mudro kad žena raspolaže platom”. “Tako se žena oseća značajnijom i bolje postupa prema svom mužu”, izjavio je jedan od njih.
