BANJALUKA, Sve više stanovnika Srpske prinuđeno je da zbog sve viših cijena prehrambenih proizvoda kupuje na veresiju, a trgovci naglašavaju da je kupovina “na teku” najizraženija pred kraj mjeseca, te da skoro svaki treći kupac traži namirnice na odgođeno plaćanje.
Trgovci širom Srpske naglašavaju da svakog mjeseca imaju brojne dužnike koji uzimaju namirnice “na crtu” i plaćaju kada dobiju platu ili penziju. Roba na veresiju može se uzeti samo u manjim radnjama, dok veliki marketi nemaju ovakvu praksu.
– Robu na veresiju traže gotovo svi. Od penzionera i radnika, preko studenata i đaka. Ipak, ova “pogodnost” se daje samo stalnim mušterijama, jer je rizično dati proizvode kupcu kojeg ne poznajemo – ističu banjalučki trgovci.
I u Prijedoru se na veresiju kupuje na svakom koraku i gotovo sve, a dovoljno je samo da trgovci poznaju osobu koja traži da se plaćanje duga odgodi na neko vrijeme, prema dogovoru.
Na veresiju se može kupovati i na pijaci i u piljarnicama, ali i prodavnicama odjeće i obuće, ali i dobiti razne usluge kao što su friziranje ili šminkanje.
– Kupci sve češće uzimaju mnogo manje količine namirnica nego ranije, pa nerijetko kupe dva ili pet jaja, dvije-tri glavice luka ili stotinak grama mesa – kaže trgovac Draško V. dodajući da je promet znatno opao i da svojim mušterijama često izađe u susret. Dodao je da svaki trgovac ima svesku u koju zapisuje imena dužnika.
Mnogi Prijedorčani kažu da jedino tako mogu da sastave kraj sa krajem, jer i oni koji rade i primaju redovno platu imaju kredite koji im značajno umanjuju mjesečna primanja.
Kupovina na veresiju popularna je i među Dobojlijama, a niske plate i penzije, nezaposlenost, te enormna poskupljenja razlozi su zbog kojih su primorani da osnovne životne namirnice uzimaju na ovaj način.
Ipak, u velikim marketima u Doboju to nije praksa, tako da se na veresiju može kupovati samo u u manjim prodavnicama, gdje se vlasnici trgovina odlučuju da daju robu poznanicima i redovnim mušterijama.
– Obično dajemo veresiju na 30 dana. Kupci uzimaju hljeb, mlijeko, jaja, cigarete i slično. Najviše je penzionera koji nam donesu novac kad im bude penzija, potom se zaduže opet i tako u krug – rekao nam je trgovac u jednoj dobojskoj prodavnici.
Kupovina uz mogućnost odloženog plaćanja česta je i u trgovinama u Gradišci.
– Često nam dolaze penzioneri i kupuju osnovne potrepštine, hljeb, mlijeko, jaja, jer sa njihovim primanjima ne mogu da izdrže do kraja mjeseca, ali nakon što dobiju penziju dođu i uredno plate. Dolaze i radnici koji imaju male plate, pa se zadužuju uglavnom kupujući hranu. Nerijetko se zadužuju i zbog kupovine cigareta i alkohola – kaže prodavac Dragan Čanković.
Čanković ističe da drugačije ne može da radi, te da su prinuđeni da daju na veresiju, kako bi zadržali kupce.
Penzionerka Marica V. koja prima penziju 160 KM, kaže da je često prinuđena da polovinom mjeseca uzima namirnice na veresiju, jer dok plati sve račune ostane joj malo da preživi dugi mjesec.
– Uzimam namirnice u komšijskoj prodavnici, a kad bude penzija platim – kaže ona.
Sela
Davanje robe “na crtu” najzastupljenije i najpopularnije je u prodavnicama na selu, jer se kupci i prodavci uglavnom poznaju, pa se vlasnicima prodavnica lakše odlučiti na davanje robe na veresiju.
– Veoma je teško u većim gradovima i supemarketima dati robu na veresiju, pošto postoji velika šansa da nikada novac ne dobijete – ističu trgovci.
Ukinuli veresiju
Ima i onih radnji koje su svojevremeno davale robu na veresiju, ali im ni poslije godine roba nije plaćena, pa su takvu praksu ukinuli.
– Imali smo zaista dobru volju da pomognemo i izađemo u susret mušterijama, ali je bilo onih koji nam nisu platili i odustali smo davanja na veresiju. I mi robu moramo da platimo dobavljaču – kažu u jednoj dobojskoj radnji prehrambenih proizvoda. Glas Srpske