NJUJORK, Sastavili ste popis svojih kvaliteta, poslali ga poslodavcu, pristojno se obukli i pokušali da ga impresionirate na razgovoru za posao.
Nakon toga slijedi čekanje. I čekanje. A telefon nikako da zazvoni.
Nema goreg udarca na samopouzdanje nego kad vas odbiju ili vam se ne jave. Istovremeno u glavi kreće lavina pitanja: Šta nije uredu sa mnom? Zašto nisam dovoljno dobar?
Svako želi povratnu informaciju: zašto nije zadovoljio zahtjeve, da li drugi kandidat ima više radnog iskustva? Ovdje ne govorimo o onom „Poštovani, javljamo da je radno mjesto popunjeno“ već o činjenici da je čak i ta informacija u potpunosti izostala.
Proces prijave na posao i selekcioni postupak su izvori stresa, ali i uzbuđenja i iščekivanja. U potrazi za poslom svako otvoreno radno mjesto prilika je za novi početak. U pitanju su snažne emocije: većina o svom prvom radnom danu mašta i prije nego što je poslala prvu prijavu. Problem je što je osoba, koja traži posao, prosječnom poslodavcu tek jedan u nizu kandidata.
Mnogi poslodavci ističu kako naprosto nemaju vremena da odgovore na sve prijave, posebno oni kojima se kandidati svakodnevno javljaju u velikom broju. Osim toga, poslodavci se neće javiti kandidatima koji uopšte ne odgovaraju uslovima konkursa jer procjenjuju kako su u pitanju ljudi koji se ionako prijavljuju na sve oglase i koji se, čak i ako ih poslodavac nazove, neće sjetiti koji konkurs je bio u pitanju.
Čak i ako informacija izostane, uvijek možete sami nazvati poslodavca i zatražiti povratnu informaciju ili obrazloženje, prenose agencije.
