NIKŠIĆ, Niko se od potencijalnih kupaca koji su pominjani u posljednje vrijeme nije javio na drugi oglas o prodaji nikšićke Željezare po cijeni od 21 milion evra.
To se moglo očekivati s obzirom na to da će na trećem cijena biti znatno niža u odnosu na prvi oglas, kada se cjelokupna fabrička imovina (građevinski objekti, postrojenja i oprema) nudila za 30 miliona.
– Rok za dostavljanje prijave istekao je u petak u 16 časova i do tada nije bilo nijedne pristigle prijave za njenu kupovinu – kratko je za “Novosti” izjavio Veselin Perišić, stečajni upravnik. – Sačekaćemo još koji dan, jer će možda neko odgovoriti poštanskim putem, u šta malo vjerujemo. Nadamo se da ćemo u trećem oglasu imati više sreće i napokon riješiti veliki problem i Željezari naći kvalitetnog strateškog partnera.
Nekadašnji gigant čeka četvrtu privatizaciju, a posljedice minulih su katastrofalne, jer je od firme koja je nekada brojala 7.500 radnika danas ona čak 18 puta manja, brojeći svega 400 zaposlenih.
Sunovrat je počeo sa ruskom kompanijom “Rusmontstalj”, koja je bila zakupila fabriku na pet godina, nastavljena takođe sa ruskim “Midlendom”, da bi bila dokusurena engleskom “Montenegro spešelit stils”. Rusi su bježali iz Nikšića, ostavljajući ogromne dugove. Letjeli su njihovi džipovi u vazduh od podmetnutog eksploziva, a bijes radnika je stalno ključao.
I posljednji vlasnici su prije vremena spakovali kofere, da bi se kao spasilac pojavila nikšićka kompanija “Neksan”.
Sudbina Željezare našla se i pred poslanicima republičke skupštine, pa poslanik Svetozar Golubović (SNP) nije krio ogorčenje zbog propadanja fabrike.
– Preambicioznim kupoprodajnim ugovorom sa engleskom kompanijom MNSS bilo je predviđeno da ona za pet godina u Željezaru investira 117 miliona evra i da obezbjedi proizvodnju od nevjerovatnih 600.000 tona čelika. Ko je mogao sklopiti ovakav ugovor nego Vlada Crne Gore, njeno ministarstvo ekonomije, i to uz odobrenje Savjeta za privatizaciju. Međutim, isto to je mogao potpisati i neko ko nogom nije kročio u fabrički krug – kaže Golubović. – Biznis-planom je prve privatizacione godine bila predviđena proizvodnja od 200.000 tona kvalitetnih čelika, naredne 2007. čak trista i tako sve do 2011. i do brojke od 600.000 tona.
A kako je bilo na terenu, Golubović objašnjava:
– Zabilježena proizvodnja 2007. iznosila je 173.000 tona, naredne 201.000 tona čelika, 2009. registrovan je pad i ona je iznosila svega 89.000 tona, koliko i 2010, da bi 2011. bila još manja. Željezara je najbolje u svojoj istoriji poslovala osamdesetih godina prošlog vijeka kada je ostvarila proizvodnju od 300.000 tona kvalitetnih čelika i to sa šest elektrolučnih peći, dvije od 60 tona i jedne od 25, kao i tri od po deset tona.
Golubović podsjeća da je za četiri i po godine investirano u fabriku samo 15 miliona, a u poslovanje uloženo 39,7 miliona.
– Ništa od investicija i biznis plana, a fabrika je gurnuta u stečaj i bankrot. Država treba da odgovori što je čekala toliko dugo da raskine kupoprodajni ugovor sa MNSS – dodaje Golubović.
Bankrot
Stečaj je u Željezari uveden aprila prošle godine, na zahtjev radnika. Privredni sud je u međuvremenu odbacio plan reorganizacije fabrike koju je ponudio MNSS i proglasio bankrot. Priznati dugovi Željezare iznose 125,1 milion evra. Novosti
