NIŠ, U Nišu i okolnim gradovima više nema hljeba ni za Kineze.
Kako su zbog biznisa svojevremeno stizali u ovaj dio Srbije – tiho i bez pompe, prilikom otvaranja radnji i tržnih centara, sada na isti način odlaze u druge krajeve i države.
Za posljednja dva mjeseca, zbog značajno smanjene prodaje, katanac je stavljen na najmanje desetak objekata trgovaca sa Dalekog istoka.
U okviru Tržnog centra “Novi vek” preko puta niške željezničke stanice, zatvorene su dvije prodavnice. Trbuhom za kruhom, jedan Kinez se odselio u Finsku, a drugi u Poljsku. U ostalim dijelovima grada, još najmanje pet objekata sa kineskom robom više ne radi, uglavnom u Voždovoj ulici i na lokaciji preko puta glavne zelene pijace.
Kao posljedice pada kupovne moći žitelja duž “južne pruge” slično je i sa okolnim gradovima. Po dvije prodavnice zatvorene su u Aleksincu i Sokobanji po jedna u Svrljigu, Doljevcu, Žitorađi. A, osim pomenutih država, nove destinacije Kineza sa ovih prostora su još i Hrvatska, Bugarska i Mađarska.
– Naši ljudi su i u ovaj kraj došli isključivo zbog biznisa. Pošto trenutno njihova roba nema prođu, promet opada, logično je da idu tamo gdje mogu da obezbjede egzistenciju za sebe i svoju porodicu – kaže Gio Ksiao, koopredsjednik Asocijacije srpskih i kineskih preduzetnika za jugoistočnu Srbiju.
Prema nekim podacima, samo na teritoriji grada na Nišavi boravi oko 400 kineskih državljana, koji drže oko 350 prodavnica. Još oko 200 ih je u okolnim gradovima i većim selima.
– Tačno je da je u ovim, kao i u drugim trgovinskim objektima koje drže naši ljudi, promet značajno opao. Stanovništvo je sve siromašnije i teže se odlučuje za obnavljanje garderobe, čak i u kineskim prodavnicama, koje su donedavno bile bagatelne – kaže Bratislav Vukadinović, kopredsjednik pomenute Asocijacije.
Kinezi su se odskora ugledali na domaće trgovce, kad su cijene u pitanju. Za većinu artikala gotovo da nije bilo razlike u kineskim prodavnicama i na ovdašnjim buvljacima koji prodaju domaću ili odjeću iz Turske. Približili su se cijenama mnogih trgovinskih kuća. “Nestalo” je i pogađanje oko cijene. Javna je tajna da fiskalne račune ne izdaju i da se rijetko dešavalo da im se zbog toga stavi katanac na radnju.
– Stvarno su ranije Kinezi bili jeftini i mamili nas cijenama, pa nismo toliko obraćali pažnju na kvalitet robe. Kada su podigli cijenu, normalno je što su ljudi počeli i njih da zaobilaze – kaže Nišlijka Stana Marković.
Polovno
U proteklih godinu dana ozbiljnu konkurenciju Kinezi su dobili u takozvanim sekend hend prodavnicama. U Nišu ih je otvoreno desetak, a cijene od 100, 300 ili 500 dinara za komad odjeće, uprkos početnom snebivanju privlače sve više kupaca. Novosti
