BERLIN, Stručnjaci nisu saglasni ko je kriv za veliku ekonomsku krizu koja “drma” Evropom – nezajažljive banke ili države.
Jedni okrivljuju “lukave bankare”, koji su američke hipoteke pretvarali u hartije od vrijednosti da bi njima trgovali.
Ali taj “siguran posao” pretvorio se 2007. godine u potpuni promašaj. Banke koje su raspolagale ovim hartijama našle su se pred bankrotom. U pomoć priskaču države da bi spriječile kolaps finansijskog sistema.
Tomas Hartman-Vendels, njemački stručnjak za bankarstvo, profesor na Univerzitetu u Kelnu, objašnjava da “spasavanje banaka znači uvećavanje državnih dugova”.
“U nekom trenutku kreditna sposobnost države opada. S druge strane, ako se ima u vidu da su upravo banke najveći državni zajmodavci, ugrožena je i stabilnost banaka” – napominje on.
Uticaj “vrzinog kola” osjeća se upravo sada. Grčka je samo jedan primjer. Država se beznadežno zadužuje, a banke posluju bezvrijednim državnim obveznicama. Prije svega grčke, francuske i španske banke.
Matematika je jasna. Ali, da li to ujedno znači da je pred nama nova bankarska kriza? Ako je suditi na osnovu prilika u Italiji, taj scenario se ne može isključiti. Naročito, ako i italijanske državne obveznice postanu bezvrijedne – navodi “Dojče vele”.
Međutim, međusobni uticaj dužničke i bankarske krize mogao bi se i drugačije objasniti. U tom slučaju nisu nezajažljivi bankari najveći krivci – već nezajažljive države.
“Italija svakako pripada grupi zemalja čiji dugovi nisu prouzrokovani bankarskom krizom. Ona je sigurno doprinijela finansijskoj situaciji u toj zemlji, ali problem u Italiji je nedostatak budžetske discipline, koja narušava stabilnost privrede”, navodi profesor Hartman-Vendels.
Zaduženost Italije se u periodu od 1980. do 1991. godine “popela” sa 60 na 100 odsto bruto društvenog proizvoda. Taj procenat je danas daleko veći. Slično je i sa Grčkom i Belgijom, čiji su rashodi nadmašali prihode još 90-tih godina prošlog vijeka.
Jedino bi se za Irsku moglo reći da je nivo zaduženosti prešao 100 odsto zbog spasavanja banaka.
Za razliku od prve bankarske krize, u aktuelnoj finansijskoj krizi bankari su samo saigrači, tvrdi Rajnhard Šmit, profesor ekonomije na Institutu “Gete” u Frankfurtu.
On smatra da su bankari žrtve bankarskog zakonodavstva. Naime, vodeće industrijske zemlje su 1988. godine zaključile sporazum “Bazel 1”, kojim se ograničava visina uloženog kapitala pri sklapanju rizičnih poslova. Druga i treća verzija tog sporazuma su ta pravila samo još pooštrila.
“Na osnovu tih pravila moglo bi se zaključiti da poslovanje državnim obveznicima nije rizično. A to je jedna potpuno idiotska smjernica. Drugim riječima, pomenutim propisima banke su bile zavedene da posluju državnim obveznicima da bi sačuvale sopstveni kapital”, objašnjava profesor Šmit.
3 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
a jest im profa rekao 🙂
–
Na osnovu tih pravila moglo bi se zaključiti da poslovanje državnim obveznicima nije rizično. A to je jedna potpuno idiotska smjernica.
Nije kriva regulativa, već lažiranje podataka. U slučaju Grčke prije 4 godine otkriveno je lažiranje podataka o budžetskom deficitu, stepenu zaduženosti itd. U tome je aktivno učestvovala jedna ugledna revizorska kuća. Nikada nisu nastupile štetne posljedice po protagoniste ove smicalice, ali jesu po cjelokupnu eurozonu. Zato se upitajte imamo li u kući takvih pojava.
grcka ekonomija cini 2% eu ekonomije i nije realno da ima toliki uticaj koliki se pripisuje. to sto neko ima nerealne politicke zelje, radi kojih su njemacke i francuske banke kupile 80 milijardi evra bezvrijednih grckih drzavnih obveznica, to je nesto drugo. evro ce propasti ne zbog grcke vec zbog neodrzivosti sistema koji stvara ogromne deficite. berze ce (p)ostati izuzetno volatilne, mnogi oblici emisija ce jednostavno dozivjeti kolaps. sljedeca je italija. lopovi iz brisela ce morati priznati poraz.