BEOGRAD, Vekna hljeba „sava“ bi do kraja godine morala, umjesto 44, da košta 36 dinara. Zvuči nevjerovatno, ali su poznavaoci poljoprivrede i industrije hrane saglasni u ocjeni da do kraja godine, a naročito u posljednjem kvartalu, koji je počeo, treba očekivati dodatno pojeftinjenje osnovnih i najvažnijih namirnica: mesa, mlijeka, jaja, ulja, šećera i brašna.
Osim kod kukuruza, gdje se registruje manji prinos za nekoliko procenata, sva ostala poljoprivredna proizvodnja je, kako kažu agroekonomisti, u pozitivnoj stopi rasta: rod soje je oko 6,7 miliona tona, suncokreta oko 500.000 tona, povrtarske kulture i voće su obilato rodili. Pšenice će biti dovoljno za domaće potrebe, za izvoz i za robne rezerve.
Zbog dobrih prinosa statistika bilježi da su cijene prehrambenih proizvoda od maja ove godine u stalnom padu. Takođe, daljoj stabilizaciji doprinose i mjere Vlade radi rasterećenja pojedinih troškova u prehrambenoj industriji, prije svega sojine sačme.
Zašto su očekivanja u pojeftinjenju hrane realna, objašnjava Vojislav Stanković, poznavalac tržišta hrane.
– Važeća cijena brašna i hljeba je napravljena na bazi prošlogodišnje kalkulacije, kada je pšenica koštala 28 dinara, a aktuelna otkupna i berzanska cijena je oko 18 dinara. Svi sadašnji inputi govore da vekna tzv. narodnog hljeba treba da košta 36 dinara. Kod šećera valja očekivati maloprodajnu cijenu ispod 100 dinara, jer je cijena na berzama sa 1.000 pala na 600 evra po toni. Pa sad u Grčkoj kilogram košta od 93 do 95 evrocenti – objašnjava Stanković.
Odluka Vlade da smanji carinu na uvoz sojine sačme iz EU, koja je bila 6,2 odsto, kao i na uvoz iz Turske i zemalja članica EFTA od 12,3 odsto, što je tridesetak fabrika stočne hrane odavno tražilo, značajno će uticati na pojeftinjenje mesa.
– Očekuje se da cijena svih vrsta mesa, uključujući i pileće, zatim mlijeka, pa i jaja, pojeftini za 15 do 20 odsto, zato što je u proizvodnji stočne hrane sojina sačma učestvovala sa skoro dvije trećine ukupnog troška. To u lancu mora da donese niže cijene za potrošače – zaključuje Stanković.
On dalje prognozira da će i jestivo ulje morati da košta manje, jer je otkupna cijena sada 30, a bila je 40 dinara, pa bi proizvodnja od 150.000 tona bila dovoljna za domaće potrebe i izvoz, a sve skupa bi donijelo cijenu od 100 do 110 dinara.
Svim objektivnim razlozima za pad cijena do kraja godine trebalo bi dodati i činjenicu da prosječno domaćinstvo u Srbiji troši 41,3 odsto primanja na kupovinu hrane, a da je to u zemljama EU svega 18 odsto. Znači, kupovna moć u Srbiji je ograničena i slaba, pa će odsustvo veće tražnje uticati na dalji pad cijena. Još jedan razlog je bitan.
Cijene hrane u svijetu takođe padaju, što ima uticaja i na tržište u Srbiji. Kada se sve stavi u ekonomsku retortu i analizira izvan priče o predstojećim izborima, zaključak je vrlo realan i jasan.
– Cijene poljoprivredno-prehrambenih proizvoda padaće zbog dobrog poljoprivrednog roda u Srbiji i smirivanja cijena sirovina na svjetskom tržištu – tvrdi Saša Đogović, ekonomista iz Instituta za istraživanje tržišta.
Ipak, za dugoročniju i višegodišnju stabilnost cijena, saglasni su ekonomisti, potrebno je mnogo više od jedne rodne godine. Blic