BANJALUKA, Član Komisije za državnu imovinu Nikola Kovačević smatra da je za knjiženje nekog od stvarnih prava na institucije BiH i potrebe Oružanih snaga BiH potrebna saglasnost Vlade Republike Srpske.
“To svakako važi i za perspektivnu vojnu imovinu, jer odluka Predsjedništva BiH nije osnov za knjiženje nekog stvarnog prava, ali može poslužiti kao osnov za zaključenje sporazuma između vlada entiteta i Savjeta ministara BiH”, rekao je Kovačević.
Podsjetivši da se početkom naredne godine navršava 10 godina od kako je visoki predstavnik u BiH nametnuo tri zakona o zabrani rasplaganja nepokretnom imovinom, Kovačević kaže da se postavlja pitanje šta je svrha nametnutih zakona, ako i nakon 10 godina nije dogovoreno na koji način će biti riješen status ove imovine.
On je naveo da je, nakon neuspjeha Komisije za državnu imovinu u vezi sa kriterijumom o njenoj raspodjeli, Narodna skupština Republike Srpske donijela Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske.
“To podrazumijeva da je imovina vlasništvo Republike Srpske, a po funkcionalnom principu da će se dio te imovine ustupiti zajedničkim institucijama BiH, Ministarstvu odbrane za potrebe Oružanih snaga BiH”, rekao je Kovačević.
On je naglasio da je ovaj zakon, koji se zasniva na principima Aneksa “A” Sporazuma o sukcesiji zaključenog 29. juna 2001. godine, na pravičan način riješio status imovine i da je prava šteta što nije proveden.
Kovačević je podsjetio da je Ustavni sud BiH, po zahtjevu Sulejmana Tihića, odlučio da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost da reguliše ovu pravnu materiju.
“Interesantno je da Ustavni sud nije našao da su ovaj zakon ili pojedine njegove odredbe suprotne Ustavu BiH. Umjesto da rješava o zahtjevu, Ustavni sud je svojom odlukom od 13. jula 2012. godine odlučivao o pitanju koje ne spada u njegovu nadležnost”, kaže Kovačević.
On tvrdi da u Ustavu BiH ne postoji ni jedna odredba po kojoj bi Ustavni sud BiH bio nadležan da vrši raspored ustavne nadležnosti na različite nivoe vlasti.
“Budući da u konkretnom slučaju, Ustavni sud nije našao da su odredbe osporenog zakona u suprotnosti sa Ustavom BiH, odlučio je da ovaj zakon nije u nadležnosti Republike Srpske, iako je u Ustavu Srpske određeno da Republika uređuje svojinsko-pravne i obligaciono-pravne odnose”, rekao je Kovačević.
On navodi da su predmet osporenog zakona imovinsko-pravni odnosi, jer je visoki predstavnik nametnuo zakon u Republici Srpskoj, kojim je privremeno zabranio raspolaganje predmetnom imovinom dok ovo pitanje ne bude riješeno posebnim zakonom.
Kovačević kaže da poseban problem, nakon donošenja ove odluke, predstavlja to što mnogi analitičari, pa čak i vrhunski pravnici, “čupaju” neke rečenice iz obrazloženja odluke Ustavnog suda BiH tumačeći da je ovaj sud odlučio da sva imovina pripada BiH.
“Takve konstatacije su apsurdne i pravno neprihvatljive, jer u konkretnom slučaju, Ustavni sud BiH nije odlučivao o statusu imovine, nego u izreci odluke naveo da osporeni zakon nije u nadležnosti Republike Srpske”, istakao je Kovačević.
On je rekao da zabrinjava i stav visokog predstavnika, koji ima potpuno različite stavove po pitanjima ove imovine zavisno kojoj teritoriji pripada.
“Uz superviziju visokog predstavnika Brčko distrikt je donio ovakav zakon, po kome sva ova imovina, uključujući i imovinu stečenu po ugovoru o sukcesiji, a nalazi se na teritoriji Brčkog, pripada distriktu”, rekao je Kovačević.
On kaže da se postavlja pitanje zašto Brčko distriktu dati drugačije kriterijume u odnosu na Republiku Srpsku, ako je riječ o istoj imovini.
Kovačević je tim povodom ukazao na Aneks “A” Sporazuma o pitanjima sukcesije, u čijem članu 1. je propisano da pokretna i nepokretna imovina bivše SFRJ po teritorijalnom principu pripada novonastalom subjektu.
“Po tom principu, imovina koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske, a pripadala je bivšoj SFRJ, vlasništvo je Republike Srpske, kao što je to primijenjeno i u Zakonu Brčko distrikta”, pojasnio je Kovačević.
On je izrazio žaljenje što je Ustavni sud BiH “prekoračio granice svog ovlaštenja i nije odlučio po zahtjevu o ocjeni ustavnosti, nego o nadležnosti različitih nivoa vlasti”. Srna
