BON, Sve ima svoju cijenu pa tako i sticanje državljanstva. Dok siromašni Afrikanci i Azijati ostaju na granicama Evrope, imućni iz zemalja van EU-a državljanstvo i pasoše mogu jednostavno kupiti.
I oni u Evropu dolaze zbog boljeg života i više sloboda. Ali, oni ne pristižu u brodicama dupkom natrpanim sa stotinama drugih zemljaka, već putuju luksuznim avio kompanijama, najčešće prvom klasom– do Malte, Lisabona, Andaluzije. Oni ne samo da nisu siromašni već su naprotiv itekako imućni – multimilioneri iz država koje nisu članice EU-a ali koji se na području Evrope žele sasvim slobodno kretati.
Programi koji imućnim stranim investitorima omogućuju brže sticanje državljanstva, u Evropi postoje već duže vrijeme. Velika Britanija je bila prva zemlja koja je bogatim građanima iz zemalja van EU-a dodijelila državljanstvo. A od 2012. do danas se među zemljama članicama Evropske unije, razvila prava konkurencija, borba čiji je cilj pridobiti što veći broj ovakvih bogatih stranaca. One u tom smislu, pasoše nude po sve “nižim cijenama”, uz sve manje preduslova koje ovi moraju ispuniti.
Sve glasnije kritike zbog “zlatnih viza”
„Moraju se razlikovati dvije važne stvari. Naime, postoji razlika između „zlatne vize“ i tzv. „citizenship for sale“. Kod prvog je riječ o programu za useljenje bogatih investitora koji dolaze iz tzv. trećih zemalja.
Drugo je program koji omogućuje prodaju nacionalnosti”, objašnjava Katharina Eisele iz Centra za evropske političke studije u Briselu. Naime, prošle godine je vlada na Malti predložila uvođenje ovog drugospomenutog programa prema kojem su stranci za jednu određenu svotu novca mogli postati vlasnicima malteške nacionalnosti. Osim toga, ovaj novi zakon predviđa i još jednu dodatnu olakšicu a to je da novi građani prije nego postanu državljanima Malte, ne moraju zaista ovdje živjeti, odnosno, stanovati.
Na ove promjene na Malti odmah su reagovale i druge EU zemlje, te prije svega Evropska komisija i Evropski parlament. Evropski povjerenik za pravosuđe Vivian Reding, izjavila je kako „ipak mora postojati jedna prava veza između države i neke osobe prije nego se dotičnoj dodijeli državljanstvo. Ona je tada i podsjetila kako prema EU zakonima, svaki useljenik prije nego postane državljaninom neke EU zemlje, pa tako i Malte – ovdje mora živjeti najmanje 12 mjeseci prije podnošenja zahtijeva za državljanstvom.
Malta tek usamljen slučaj?
Ne, Malta danas više nije usamljen slučaj. Ovakve programe za investitore su tokom prošlih godina uvele i Portugal, Španija, Cipar i Bugarska. U Španiji i Portugalu se ovaj program naziva “zlatnom vizom” do koje se može doći kupovinom nekretnina u iznosu od oko 500.000 evra. Osim toga, zainteresovani za portugalske ili španske pasoše, tokom prve godine nakon kupovine nekretnine, u zemlji moraju boraviti svega sedam dana, u drugoj godini – 14 dana.
Tada nakon pet godina imaju pravo sticanja neograničene dozvole boravka sa kojom nakon godinu dana mogu postati vlasnici novih pasoša. Druga mogućnost koja se pruža bogatima iz neke od zemalja van EU-a, je uplata jednog miliona evra na račun neke od portugalskih banaka ili osnivanje preduzeća u kojem bi zaposlili najmanje 30 radnika.
“U svakom slučaju je vrlo iznenađujuće i zanimljivo kako državljanstvo odjednom ima takoreći svoju cijenu. Ali, ovo pravo imaju samo bogati što je diskriminacija za sve one koji nisu toliko imućni”, kaže Eisel.
U oktobru 2012. godine Portugal je započeo sa ovom praksom. Tada je ta zemlja bila još jako pogođena krizom evra tako da joj je program “zlatne vize” jako dobro došao. To se prije svega vrlo dobro može primijetiti na tržištu nekretnina. Portugal je tokom prošle godine dodijelio 574 „zlatne vize“ a tokom prvih šest mjeseci ove godine ova se brojka udvostručila.
„Trenutno su naši klijenti prvenstveno građani Azije“, kaže Vanessa Lima iz kompanije Portugal Property. Deutsche Welle
