BANJALUKA, Napokon se i to dogodilo. Model implementiran na crnogorskom tržištu kapitala se koristi kao primjer u regionu, nevažno sad da li u pozitivnom ili negativnom kontekstu, analizirao je za CAPITAL investitor Tripko Krgović.
U susret usvajanja novog ZIF-a u Republici Srpskoj, ovih dana se po finansijskim krugovima spominju iskustva iz Crne Gore, i to kao argument protiv otvaranja fondova. Obzirom da sam u RS u investicionom smislu prisutan gotovo koliko i u CG (deceniju), našao sam se pozvan (mada sam i prozvan) da nešto napišem na tu temu.
Kako je uopšte došlo do otvaranja fondova u Crnoj Gori ? U raznim segmentima društva, a po pitanju fondova, stvoreno je specifično raspoloženje koje je kulminiralo skoro pa bijesom, izazvanim finansijskim orgijanjem privatizacionih fondova tokom prethodnih godina. Besramni načini tunelovanja novca od strane pojedinih, nevjerovatno drzak odnos prema akcionarima i zajednici iz koje se crpi profit, naelektrisali su atmosferu do maksimuma. Jednostavno, kada je pređena ,tačka ključanja’ društvo je poseglo za jedinim mogućim načinom da fondove vrati u donekle normalnu ravan djelovanja.
U principu, crnogorsko iskustvo i nije benchmark, jer su domaći fondovi za razliku od RS, djelimično nalikovali holdinzima. Zahvaljujući brutalno lošoj odluci da se fondovima dozvoli transformacija u FZU-ove koji nemaju ograničenja ulaganja (dan kada je umrla crnogorska fondovska industrija), fond menadžeri su uglavnom počeli bježati sa berze u za njih sigurniju luku-sticanje većinskih paketa u preduzećima. To će kasnije dovesti do iznuđenog rješenja djelimičnog, odnosno odloženog otvaranja fondova.
Od ukupno šest fondova, dva od njih (nevezano za Zakon) imaju gotovo bezvrijedne portfelje, pa su za komparaciju irelevantni, dok su druga dva u ratu sa Komisijom i državom u nastojanju da izbjegnu transformaciju. Dakle, kao primjer mogu poslužiti preostala dva fonda, koji su ušli u program transformacije bez negodovanja. Koliko je meni poznato, nije došlo do nekih značajnijih povlačenja sredstava iz tih fondova, a isplate su prošle glatko. Vrijednost koju su akcionari dobili zajedno sa akcijama zatvorenog fonda je više nego dvostruko veća u odnosu na momenat prije najave donošenja novog Zakona. And nothing else matters.
Kako god, argumenti protiv otvaranja fondova koji su svojevremeno ”kolali” po Podgorici a slični se sada mogu čuti po Banja Luci su:
1. Fondovi nemaju dovoljno likvidnih sredstava za isplate akcionarima
Vrlo besmislen argument. Ako portfelj ne sadrži 10-30% u cashu i obveznicima, radi se o običnom neznanju upravljača. Čak i svaki iole ozbiljan, naglašavam individualni investitor se uvijek drži tog pravila. A likvidnost je tokom 2006-2009 bila tolika da se ta zaliha vrlo lako mogla stvoriti, i kasnije održavati. Uz to, crnogorski fondovi, koji su mahom bili zaduženi i na ivici propasti (zamislite u CG se fondovi mogu zaduživati) su spašeni pukom srećom, državnom intervencijom kroz djelimičnu privatizaciju Elektoprivrede.
2. Upravljači fondovima nisu mogli znati da će doći do loma tržišta
Ponižavajuće je čak i izgovoriti ove riječi. Pa crnogorski fondovi su svojom snagom trebali biti dominantni akteri na berzi. Zašto su ikada dozvolili (ne prodavajući) da cijene pojedinih hartija narastu na nerealne nivoe ? Zato što nikada nisu ni imali predstavu o fer vrijednostima akcija, a i odgovaralo im je da aktiva raste do neba, da bi se naplaćivale milionske provizije (čitalac se obično zbog ovoga jako iznervira, ali nema potrebe; gotovo sva provizija je, ponesena pohlepom, uložena u kupovinu akcija sopstvenog fonda po abnormalno visokim cijenama).
A što se tiče performansi u odnosu na tržište… fondovi su uvijek bili mnogo gori u odnosu na indekse. Moja malenkost je recimo uspijela da krajem 2012-te godine portfolio dovode na nivo sa kraja 2007-me. Ali to nije nikakav spektakularan rezultat i smatram sebe jedva prosječnim investitorom: indeksi u US su daleko iznad nivoa sa kraja 2007-me i to doživljavam ličnim porazom jer rast koji imam u ovoj godini nije na tom nivou.
3. Fondovi će zahvaljujući otvaranju nestati
Ovo bi naravno moglo da se desi. Pa šta ? Ako akcionari žele da povuku svoj novac nezadovoljni kako se sa njim upravlja, fondovi i treba da nestanu. Baš bih volio da vidim izraz lica nekog od fond mendžera kada bi u otišao u banku u želji da podigne depozit, a službenik bi njemu: ne gospodine, ne možete podići Vaš novac baš kao što ja ne mogu podići svoj novac iz fonda.
Argumenti protiv otvaranja fondova, jednostavno, ne stoje.
U CG se isto kao i u RS, godinama poziva na primjer Slovenije kada je riječ o tržištu kapitala, privatizaciji i fondovima. To mi istina nikada nije bilo jasno, da se država sa dominantnim državnim kapitalom u najvećim preduzećima i krajnje negativnim dvodecenijskim iskustvom sa fondovima navodi kao primjer u pobrojanim kategorijama. Ali na tim greškama treba učiti. A istu pouku valja izvući i iz CG, u kojoj je fondovska industrija trajno uništena i iskompromitovana. I to u tolikoj mjeri, da će vrlo teško i dobrovoljni penzioni fondovi ikada zaživjeti. Da je transformacija crnogorskih fondova u otvorene izvršena, recimo u vrijeme prodaje Elektroprivrede, siguran sam da bi akcionari mnogo bolje prošli.
RS treba da posegne modelu prilagođenom sopstvenoj situaciji, imajući u vidu dugoročne interese akcionara i razvoj industrije, nasuprot rješenju koje može donijeti samo jednokratne benefite, analizirao je za CAPITAL Tripko Krgović.
Mnoga sistemska rješenja tržišta kapitala su u RS sprovedena možda i ponajbolje u regionu, pa se nadam se da će se slično desiti i sa predstojećim otvaranjem fondova.
Tripko Krgović
Od 2004. godine radi u Komisiji za hartije od vrijednosti, u Sektoru za nadzor tržišta. Godine 2005. nalazi se na poziciji Investicionog menadžera u Investicionom fondu Moneta. Od 2006. godine je Izvršni direktor Moneta Broker-Diler AD Podgorica. Od 2008. do 2010. godine bio je član Borda direktora Monete i Otrantkomerca-a AD Ulcinj.Pored članstva u Crnogorskom Telekomu, takođe je član Borda direktora Centralne Depozitarne Agencije (Centralnog registra HOV Crne Gore). Od 2006. godine, član je Nacionalnog savjeta Manjinskih akcionara (AMA), koji je član Euroshareholders asocijacije.
(autor piše članak u svojstvu dugogodišnjeg individualnog investitora u RS, nevezano za druge funkcije koje obavlja)
1 komentar
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Kad se fondovi u RS otvaraju?