BANJA LUKA, Funkcioneri formalno skraćuju svoje radno vrijeme u institucijama kako bi mogli predavati na fakultetima. Takav angažman im omogućava dodatnu zaradu, napredovanje u akademskim zvanjima te mogućnost da zadrže posao predavača i nakon isteka mandata.
Bivši ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine (BiH) Zlatko Lagumdžija je istovremeno uspijevao biti na različitim mjestima – na službenom putu u Ljubljani i u učionici Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, pokazuju zvanični dokumenti.
Iako je, prema izvještajima, šef bh. diplomatije 22. oktobra 2013. godine bio u Ljubljani u posjeti predsjedniku Slovenije Borutu Pahoru, satnice Ekonomskog fakulteta u Sarajevu pokazuju da je profesor Lagumdžija istog dana studentima održao četiri časa. Oba posla nije mogao obavljati istovremeno, ali naknade i za ministarski i profesorski angažman je dobijao redovno.
On je iskoristio zakonske propise koji dozvoljavaju istovremeno obavljanje funkcije i rad u javnoj ustanovi u okviru redovnog osmosatnog radnog vremena. Ministarstvo i Fakultet su dogovorili da će Lagumdžija kao ministar dnevno raditi sedam sati i 12 minuta, dok će preostalih 48 minuta posvetiti studentima.
Zlatko Lagumdžija je 22. oktobra 2013. godine imao zakazana predavanja studentima. Istovremeno je bio u posjeti slovenačkom predsjedniku Borutu Pahoru.
Prema dokumentaciji koju su prikupili novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), najmanje još četverica funkcionera su istovremeno radili u državnim institucijama ili javnim preduzećima i predavali na fakultetima.
Kemal Kozarić je predavao na fakultetu dok je bio guverner Centralne banke BiH. Elvedin Grabovica je rukovodio Elektroprivredom BiH i istovremeno bio Lagumdžijin asistent na fakultetu. Karijeru profesora i funkcionera godinama grade i član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić i poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH Nikola Špirić. Obojica predaju na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci, nerijetko u toku vremena predviđenog za rad u institucijama.
Rad na fakultetima funkcionerima koristi za akademsko napredovanje, ali i da bi se vratili poslovima na kojima su bili prije mandata. Oni sami gospodare svojim radnim vremenom na javnoj funkciji i ne mogu snositi sankcije kada ga ne poštuju.
„Vjerujte mi, ja sam u Ministarstvu bio prisutniji mnogo više nego što je sedam, ili osam, ili devet sati, a na ovom fakultetu sam bio onoliko koliko sam mogao“, rekao je Lagumdžija.
Novinari CIN-a su pronašli da niko u ovim institucijama i javnim preduzećima ne provjerava koliko vremena njihovi rukovodioci posvete poslovima za koje su plaćeni. Službe uvijek evidentiraju da oni rade po osam sati, pa čak i onda kad imaju ugovoreno kraće radno vrijeme.
Zlatko Lagumdžija je u 2014. godini na Ekonomskom fakultetu zaradio 68.419 KM, više nego u Ministarstvu spoljnih poslova BiH gdje je primio 52.780 KM.
Sporazum o ministru
Lagumdžija je imenovan za ministra vanjskih poslova u februaru 2012. godine. Godinu i šest mjeseci poslije zatražio je od predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH Vjekoslava Bevande saglasnost da paralelno bude angažovan kao predavač na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Ubrzo mu je to i odobreno.
On je novinarima CIN-a rekao da nije želio biti osuđen na politiku: „Jer sam smatrao da, kada mi istekne mandat, hoću prije svega da budem profesor“.
Ministarstvo spoljnih poslova BiH i Fakultet su u septembru 2013. godine zaključili Sporazum o regulisanju radno-pravnog statusa profesora Zlatka Lagumdžije. Sporazumom je precizirano njegovo radno vrijeme: sedam sati i 12 minuta u Ministarstvu, 48 minuta na Fakultetu.
Prema podacima do kojih je došao CIN, on nije mogao ispoštovati ovaj dogovor. U akademskoj 2013/2014. godini bio je predavač na pet predmeta. Tako je tokom tri mjeseca zimskog semestra predavao u prosjeku četiri časa dnevno. Predavanja su, prema evidenciji, održavana tokom radnog vremena, najčešće od 12 do 14:15 sati – u vrijeme kada je on trebao raditi u Ministarstvu.
To nisu bile sve njegove akademske obaveze. Zahvaljujući ugovoru o radnom vremenu od 48 minuta, on je dobijao i druge angažmane – bio je član komisija za odbranu završnih radova te predavao u okviru saradnje sa fakultetima u Zagrebu i Dablinu.
Tako je, prema podacima iz Zapisnika o kontroli koju je izvršila Finansijska policija, Lagumdžija u 2014. godini na Ekonomskom fakultetu zaradio 68.419 KM. U Ministarstvu je iste godine zaradio 52.780 KM.
„Znate šta bi bilo kršenje Zakona: da sam po Zakonu imao 48 minuta, a bio osam minuta. A ako sam imao 48 minuta, a bio 240 minuta, onda to nije problem“, rekao je Lagumdžija novinarima CIN-a.
Međutim, novinari su utvrdili da je, prema evidencijama, Lagumdžija plaćen i za predavanja na časovima na kojima nije bio zbog diplomatskih putovanja. Tako je 28. oktobra 2013. godine Lagumdžija bio u New Yorku gdje je održao predavanje na Institutu „Harriman“ na Univerzitetu Columbia. Prema evidenciji Ekonomskog fakulteta, tog dana je imao četiri časa. Isti broj predavanja je imao i šest dana ranije kada je u Ljubljani razgovarao sa predsjednikom Slovenije Borutom Pahorom.
„Ne sumnjam da je bilo vremena kada sam bio na generalnoj skupštini ili na nekom zvaničnom putu vani, a da sam ovdje trebao eventualno održati po nekom rasporedu nastavu i prirodno je da je neko to trebao da uradi za mene, a da ja nadoknadim“, objašnjava Lagumdžija.
Željko Šain je u to vrijeme bio dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. On kaže da je Lagumdžija uvijek dobro koordinirao sa svojim saradnicima: „(…) recimo, na toj katedri ima više profesora, više docenata, više asistenata i onda profesor sa njima dogovori ko će koju materiju da uradi, ali on odgovara za kompletan sadržaj. Razumijete? I on svojim potpisom garantuje”.
Lagumdžijin mandat u Savjetu ministara je istekao krajem marta 2015. godine. U aprilu ga je dekan Šain vratio na puno radno vrijeme na Fakultetu.
I njegov bivši kolega poslanik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine Nikola Špirić ima dva posla. Posljednjih 25 godina, koliko radi na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci, napredovao je do zvanja redovnog profesora.
Bivši generalni direktor EPBiH Elvedin Grabovica je tokom angažmana sa nepunim radnim vremenom na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu napredovao u zvanje docenta.
Špirić je bio državni ministar finansija od 2012. do 2015. godine. Kao ministar finansija u 2013. imao je prosječna mjesečna primanja od 5.162 KM. U isto vrijeme je na Ekonomskom fakultetu imao mjesečnu brutoplaću od 415 KM, držeći četiri časa sedmično u toku radnog vremena u Vijeću ministara BiH.
Za razliku od Lagumdžije, Špirić nema nikakav formalni dokument kojim bi tadašnji poslodavci – Savjet ministara BiH i Ekonomski fakultet – dogovorili podjelu njegovog radnog vremena. On sam raspoređuje svoje radno vrijeme. Špirić je u Ministarstvu bio prijavljen na radno vrijeme od osam sati dnevno, ali se ne zna kada je tačno bio na poslu jer ne postoji evidencija o njegovim dolascima i odlascima. Sa druge strane, evidencija na Fakultetu za 2013/2014. godinu govori da su njegova predavanja bila zakazana petkom od 9 sati.
Špirić je novinarima CIN-a rekao da on nije osoba koju treba pitati zašto je tokom ministarskog radnog vremena radio kao profesor.
„To pitajte institucije kako su regulisale, ne pitajte mene, ne propisujem ja sebi ništa”, rekao je Špirić.
On je 2014. godine izabran u Parlamentarnu skupštinu BiH gdje mjesečno zarađuje oko 5.600 KM. Nastavio je raditi i na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci.
Poslije reizbora na drugi mandat za guvernera Centralne banke BiH Kemal Kozarić je odlučio nastaviti karijeru na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. To mu je predložio tadašnji dekan Veljko Trivun.
„Pa, ne sjećam se ja više… To je bilo možda više neformalno. Otprilike, što ne bi došao na Fakultet”, prepričava Trivun razgovor sa tadašnjim guvernerom.
Kozarić se pripremao za konkurs za mjesto nastavnika predmeta Marketing finansijskih institucija pola godine prije njegovog raspisivanja. Kako je konkurs raspisan na nepuno radno vrijeme, Kozarić je od Centralne banke BiH uz potvrdu o radnom iskustvu tražio i skraćeno radno vrijeme. Nije se mogao sjetiti da li je znao za konkurs prije nego je objavljen: „Ne znam, ne mogu sada toga da se sjetim. Možda sam i znao“.
On kaže da je njegova plata u Banci bila veća nego na Fakultetu, ali je strateški htio da se egzistencijalno osigura: “Jer, šta ću ja kada završim mandat? Ne mogu otići za stručnog saradnika u banku i sjesti za šalter!”
Dok je bio guverner 2014. godine, on je predavao četiri predmeta. Do isteka drugog mandata na čelu Centralne banke stekao je zvanje vanrednog profesora. Tokom 2014. godine na Fakultetu je zaradio 27.534 KM. Novinarima CIN-a je rekao da je u Centralnoj banci imao mjesečnu plaću od 7.200 KM.
Kada mu je istekao mandat 2015. godine, Kozarić se obratio dekanu Ekonomskog fakulteta Željku Šainu sa molbom za odnos na puno radno vrijeme. Godinu dana nakon što je primljen za profesora, zamijenio je Šaina i postao dekan.
Ovaj fakultet među svojim profesorima, osim bivših funkcionera, ima i bivše rukovodioce javnih preduzeća. Elvedin Grabovica je od 2010. godine bio viši asistent, ali je poziciju zamrznuo kada je 2011. postao generalni direktor Elektroprivrede (EP) BiH. Dvije godine kasnije, u vrijeme kada je isto učinio i Zlatko Lagumdžija, Grabovica je od svog preduzeća tražio skraćivanje radnog vremena na sedam sati i 12 minuta kako bi 48 minuta dnevno mogao raditi na fakultetu. To mu je odobreno.
Novinarima CIN-a je rekao da ne misli kako bi se trebao odreći akademske karijere zbog pozicije generalnog direktora: „ Je l’ Vi mislite da direktor Elektroprivrede treba da ima onu karticu i da radi od osam do četiri?“
Od novembra 2013. godine on radi i kao sekretar komisijskih ispita. Dok je radio nepuno radno vrijeme, Grabovica je napredovao u zvanje docenta i zadužio nastavu iz predmeta E-government. U 2014. godini je na Ekonomskom fakultetu zaradio oko 9.000 KM, a kao direktor EPBiH oko 55.300 KM.
Na fakultetu umjesto u predsjedništvu
Mladena Ivanića, člana Predsjedništva BiH, su 21. aprila 2017. godine novinari CIN-a zatekli u kabinetu na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci gdje je od 11 do 16 sati imao zakazan ispit iz predmeta Osnove ekonomije.
Na osnovu ugovora o dopunskom radu Ivanić studentima predaje četiri časa sedmično. S obzirom da se u Predsjedništvu BiH ne vodi evidencija o tome koliko vremena on provede na radnom mjestu niti je Ivanić obavezan da ih o tome obavještava, on sam raspolaže svojim vremenom. Prema rasporedu sa Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci, nastava i ispiti kod Ivanića uglavnom se održavaju između osam i 16 sati.
Emir Mehmedović, glavni Upravni inspektor Ministarstva pravde BiH smatra da za funkcionere ne postoje propisi koji bi regulisali njihov radni status tokom mandata. Kaže kako se primjena zakona svodi na moralne standarde funkcionera.
“Ja nisam čovjek koji stanuje u Sarajevu, već sam čovjek koji ima sjedište u Banjaluci i potpuno je prirodno da imam kancelariju u Banjaluci. Tu provodim jedan, eventualno dva dana sedmično, većinu u Sarajevu i prilagođavam svoj plan nastavi“, objasnio je Ivanić.
Na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci gdje predaje od 1985. godine Ivanić mjesečno zaradi oko 360 KM. Minimalna plata koju Ivanić zaradi u Predsjedništvu BiH iznosi 4.757 KM. To je iznos osnovne plate bez obračunatog radnog staža. Naime, Predsjedništvo BiH je odbilo dostaviti CIN-u podatke o njegovim primanjima.
Glavni upravni inspektor Ministarstva pravde BiH Emir Mehmedović kaže da bi najbolje rješenje bilo donijeti poseban zakon koji bi uredio prava imenovanih i izabranih osoba.
„U normalnom režimu zaposlenik ima poslodavca koji između ostaloga prati to i sankcioniše ga. Imenovana i izabrana lica nemaju svog poslodavca u klasičnom smislu riječi“, kaže Mehmedović, dodajući kako se primjena Zakona sada svodi na moralne standarde funkcionera.
Izvor: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)