BEOGRAD, Svakog dana mi samo na hranu ode oko 1.000 dinara. I to su vrlo skromne nabavke. Ne kupujem najprije voće, pa povrće, a ni meso nemamo svakog dana na tanjiru. A, gdje su hemija, računi, „Infostan“, prevoz, vrtić… Garderobu i cipele jurim po sniženjima i djeca su na prvom mjestu. Izlazaka smo se davno odrekli. O ljetovanju ove godine i ne razmišljam.
Ljiljana Ilić je zadovoljna makar što ima svoj stan. Ona i suprug zarađuju prosječne srpske plate s kojima jedva izlaze na kraj. Od pristojnog života dijeli ih najmanje još jedna prosječna zarada, a da bi sebi dali oduška i počeli da obilaze bioskopske i pozorišne premijere, uložili nešto u stan, otputovali nekad negdje, djecu poslali na zimovanje, procjenjuju – trebalo bi da svako prima najmanje po 70.000 dinara mjesečno.
Prosječna zarada u Srbiji u aprilu je bila nepunih 35.000 dinara. Sa dvije takve plate u Beogradu se teško živi. Četvoročlana porodica sa dvoje dejce u vrtiću, u sopstvenom stanu, samo za hranu i račune, pokazuje naša računica, svakog mjeseca mora da odvoji najmanje – 62.000 dinara. Polovina novca odlazi na hranu, oko 3.000 dinara na najosnovniju i najskromniju kućnu hemiju, „Infostan“ je za 50 kvadrata oko 5.000 dinara, struja najmanje 2.000 dinara, pretplate za javni servis i kablovsku televiziju od 1.250 do 1.400 dinara, računi za fiksni i mobilne telefone najmanje 1.200 dinara ukupno, dvije markice za zaposlene – 4.500 dinara, a 20 odsto regresirani vrtić za dvoje djece – 14.800 dinara.
– Svakog dana za kafu i sendvič na poslu treba još najmanje po 200 dinara za mene i supruga – dodaje Ljiljana. – Po 100 dinara ode na slatkiše za djecu. Rekreativna nastava za djecu je po 14.000 dinara za sedam dana. Treba im najmanje 2.000 za džeparac. Obuću im kupujemo na svaka od tri do četiri mjeseca i košta najmanje po 3.000 dinara. To premašuje naša primanja, ali nam pomažu roditelji. I u svemu tome nema nikakvog luksuza. Da bismo živjeli kao ljudi, treba nam sigurno dvostruko više novca.
Teško je procjeniti gdje je granica pristojnog života. Loš standard građane Srbije davno je lišio mnogih stvari koje bi svakako morale da se nazovu normalnim, a nikako razmaženim prohtjevima. Jedno od njih je ljetovanje. Da bi četvoročlana porodica stigla do nekog mora morala bi da tokom godine uštedi najmanje 1.000 evra, a realno 1.500 za skroman odmor. Onaj koji zahtjeva zakup apartmana i makar dva obroka u sopstvenoj režiji. To znači da svakog mjeseca sa strane treba da odvoji najmanje od 100 do 150 evra.
Nije lako procjeniti ni šta je minimum za garderobu i obuću. Statistika kaže da domaćinstvo mjesečno za ovo odvaja 2.161 dinar. Realnost je da se za te pare mogu kupiti dvije majice. Koliko god godina da se nosi ista obuća, jednom se mora kupiti nov par, a on je najmanje 4.000 dinara. Kada se sabere dvoje odraslih i dvoje djece, u prosjeku, na garderobu, cipele i patike, mjesečno odlazi minimum od 3.000 do 4.000 dinara. Govorimo o skromnim i nužnim kupovinama. Gornja granica izdataka za „krpice“ skoro da ne postoji.
Porodica koja ima pristojan standard o bioskopu i pozorištu ne bi trebalo da razmišlja kao o luksuzu. A ako njih četvoro krenu pred veliko platno – treba im najmanje 1.000 dinara. Pozorište je znatno veći trošak, za četvoro najmanje 2.500 dinara, a neke popularnije predstave mogle bi da im iz džepa izvuku i gotovo 5.000 dinara. Odlazak na koncert neke svjetske zvjezde već moraju strateški da pripremaju, jer samo za roditelje treba od 5.000 dinara.
U pokretu potrošača Beograda kažu da se nisu bavili računicom koliko bi trebalo novca za pristojan život u prijestonici. Dosta je problematično, napominju, šta sve treba da uđe na taj spisak.
– Treba izračunati koliko se dnevno troši hrane, koliko košta stanovanje, svi računi – kaže Petar Bogosavljević iz Pokreta potrošača.
– Sigurno je da treba obračunati obrazovanje. Stariji treba najmanje jednom mjesečno da odu u pozorište, a mladi i dva puta. To je u zoni održavanja kvaliteta življenja. Treba odvajati svakog mjeseca za ljetovanje, a bilo bi preporučljivo da djeca odu i sedam dana na zimovanje.
Naša, prilično gruba računica, pristojnog, ali skromnog života pokazala je da je za njega u Beogradu potrebno oko 100.000 dinara – za one sa stanom u vlasništvu, a oko 120.000 dinara za one koji iznajmljuju garsonjeru. Skoro tri prosječne, a u drugom slučaju nešto manje od četiri srpske plate. Problem je što veliki broj građana ne dostigne ni prosjek.
S druge strane, i naš spisak je podrazumjevao minimalne izdatke – nužno telefoniranje, bez automobila, sa najjeftinijom garderobom. Mnogi bi se složili da nedostaje odlazak kod frizera, kozmetičara, privatnog doktora, školarina za samofinansirajućeg studenta, renoviranje stana, kupovina tehnike. Kad se sve ovo obračuna – nedostaje makar još jedna plata.
Siromaštvo još veće
Poslednji podaci pokazuju da se siromaštvo u Srbiji povećalo. Trenutno je oko 6,9 odsto građana ispod linije siromaštva, koja podrazumjeva oko 8.000 dinara mjesečno po osobi. Evropska unija, s druge strane, priznaje da je siromaštvo prijetnja za 17 odsto stanovnika. U Britaniji je 22 odsto siromašnih, u Njemačkoj 13 odsto, a Francuskoj – 14.
Odgovor kako je kod njih procentualno više siromašnih nego kod nas leži u tome što EU ima drugačije parametre. Ona prati broj relativno siromašnih građana, a to su oni čije su zarade, najčešće, manje od 60 odsto državnog prosjeka. U Francuskoj je granica 645 evra po osobi mjesečno. Po ovoj metodologiji, broj siromašnih u Srbiji bi bio mnogostruko veći.
Bebisiterke
Boravak dvoje djece predškolskog uzrasta u vrtićima roditelje sa prosječnim platama koštaju 14.800 dinara, jer plaćaju regresiranu cijenu. Privatna obdaništa koštaju od 200 do 350 evra mjesečno za jedno dijete. Toliko košta i bebisiterka. Mališani u obdaništu mogu da pohađaju i kurseve jezika, dramske sekcije i ostale programe. A svaki košta najmanje 500 dinara.
Stan prednost
Stan u vlasništvu znatno smanjuje mjesečne troškove. Kirije u Beogradu zavise od veličine stana, lokacije i opremljenosti. Pristojnu garosonjeru teško je naći ispod 200 evra, a za stan od 50 kvadrata valja platiti 300 evra. Slični su troškovi i onih koji su radi rješavanja stambenog pitanja podigli kredit.
Komfor košta
Dvoje zaposlenih u Beogradu za markice za prevoz treba da izdvoje 4.500 dinara. Ako bi na posao išli automobilom, trošak bi bio veći. Na gorivo bi mjesečno davali najmanje 5.000. Morali bi, međutim, da plaćaju i parking, a sat je od 31 do 56 dinara. Svakog dana od – 248 do 448 dinara. Ovakav aranžman mjesečno bi dogurao od 10.500 do 14.900 dinara.
Savjeti kako sačuvati kućni budžet
Sa prosječnim primanjima kućni budžet može da se skocka tako da period između dvije plate ne bude krpljenje rupe bez dna, već koliko-toliko normalan život. Važno je samo dobro planiranje i oštra (samo)kontrola. Na taj način može da se čak nešto i uštedi.
U svijetu postoje stručnjaci koji savjetuju građanima kako da planiraju prihode i rashode. Evo nekoliko sugestija.
1. Sačinite spisak svih mjesečnih troškova i podjelite ga po danima. Redovno kontrolišite da li se pridržavate dnevnog limita za trošenje. Tako ćete najbolje vidjeti i gdje eventualno možete da uštedite.
2. Napravite spisak neophodnih godišnjih troškova (registracija automobila, odmor…). Podjelite iznos na mjesečne rate i novac za te namjene odvajajte svakog mjeseca.
3. Izdvajajte, makar i simboličnu sumu, u „fond za hitne situacije“. Tek kada vam zatreba shvatićete koliko je važno imati ga.
4. Otplaćujte svakog mjeseca cijelokupan dug na kreditnoj kartici ili tekućem računu. Ako se to radi u ratama ili koristi cio minus, kamate su veoma visoke.
5. Planirate li da uzmete kredit, pažljivo uporedite ponudu više banaka i pronađite najjeftiniji. Razlike u ponudi mogu da budu ogromne.
6. Ako ste već zaduženi, prvo izmiriti dugove sa visokim kamatama, a zatim napravite plan otplate ostalih. Neki kratkoročni krediti mogu da se refinansiraju sa kamatom povoljnijom od trenutne.
7. Razmislite o promjeni valute za koju je vezan vaš kredit. Prelazak na dinarsku, fiksnu kamatu dobro je rješenje za sve koji primaju zaradu u domaćoj valuti, a otplaćuju kredit vezan za evro ili franak. Novosti
