BANJALUKA/BIJELJINA, Voćarstvo je najisplativija poljoprivredna djelatnost na našim prostorima, tvrde poljoprivrednici.
Oni građanima sa imanjem na selu savjetuju da se odluče za proizvodnju voća, jer je zarada sigurna, iako su i ulaganja ispočetka jako velika.
Ljudi iz struke vam sugerišu da ni u kom slučaju ne razmišljate o žitaricama, niti o stočarstvu, ali zato jabuke ili, na primjer, breskve i te kako mogu da donesu solidnu zaradu.
“Dosadašnja praksa pokazala je da je najsigurnija jabuka. A da biste zasadili voćnjak sa oko 4.000 sadnica, na površini jedan hektar, potrebno je oko 50.000 maraka. U tu cijenu uračunate su i protivgradne mreže, kao i sistem za navodnjavanje. Dakle, podizanje modernog voćnjaka je jako skupo”, kaže Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS.
Međutim, sudeći prema riječima lidera voćara RS, troškovi od 50.000 maraka, koliko je potrebno da se dođe do voćnjaka, ne bi trebalo da vas toliko plaše, jer tu u pomoć “priskače” resorno ministarstvo.
“Mladi ljudi koji bi podizali nove zasade imaju povrat sredstava od 40 odsto za sva kapitalna ulaganja”, naglašava Dojčinović.
Nakon što uložite sredstva, i za održavanje voćnjaka potrebno vam je nekoliko hiljada maraka godišnje, ali se već za nekoliko godina ispostavi da niste zalud prolijevali znoj niti olakšali kućni budžet.
“Prvi značajan rod već imate u trećoj godini, kada možete na jednom hektaru da dobijete između 30 i 40 tona jabuke, čija je otkupna cijena oko 0,5 KM po kilogramu”, kaže Dojčinović, što znači da je zarada u trećoj godini “teška” između 15.000 i 20.000 maraka.
U četvrtoj godini imaćete još bolji rod, a jedan hektar može da donese 60 do 70 tona jabuke, dok oni, koji su sa poslom tek počeli, te nisu dovoljno iskusni, mogu da planiraju nešto “tanje” prinose.
“Mladi voćari u toj četvrtoj godini mogu da računaju na prinose od 50 do 60 tona”, kaže Dojčinović, što pokazuje da je riječ o solidnoj zaradi, jer te jabuke vrijede između 25.000 i 30.000 maraka.
Da voćarstvo na našim prostorima donosi najveću zaradu, slaže se i Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS, koji tvrdi da bi građani, ukoliko žele da se bave konvencijalnom proizvodnjom, i te kako trebalo da razmisle o podizanju voćnjaka.
“Oni koji žele da rade na većoj površini zemljišta, trebalo bi da razmisle o proizvodnji industrijskog bilja, poput čajeva i uljarica. Što se animalne proizvodnje tiče, kod nas je ona nezahvalna. Nikome ne preporučujem da se počne baviti, na primjer, tovom junadi, pilića i svinja, s obzirom na ogroman uvoz”, argumentuje Marinković.
I Ljubo Maletić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Semberije, kaže da se dobro baviti voćarstvom, ali kao zadovoljavajuću opciju izdvaja i proizvodnju ranog povrća.
“Voćari su uvijek bili u prednosti. A što se žitarica tiče, to je propast, tu uvijek gubite”, ističe Maletić.
Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS takođe je potvrđeno da je voćarstvo, uz plasteničku proizvodnju, najprofitabilnija poljoprivredna djelatnost, te podsjećaju potencijalne voćare na sve pogodnosti koje ih očekuju.
“Oni mogu da računaju na premiju po proizvedenom voću, ali i podsticaje za podizanje zasada. Takođe, tu je i podrška za ulaganje u sisteme za navodnjavanje i podizanje protivgradnih mreža. Na raspolaganju su im i podsticaji za ulaganje u poljoprivrednu mehanizaciju, kao i za kapitalna ulaganja, poput izgradnje novih objekata”, kažu u resornom ministarstvu. Nezavisne novine
