Porodica Dodik: Zemljoposjednici na kredit

BANJALUKA, Porodica predsjednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika je u protekle četiri godine postala bogatija za blizu 9,6 miliona KM.
Toliko vrijedi voćarska firma Fruit Eco iz Gradiške koju su 2007. godine, uz minimalni ulog od po 1.000 KM, osnovali predsjednikov sin Igor Dodik i Mirko Dobrić, suprug rodice Milorada Dodika.
U to vrijeme Fruit Eco nije imao imovine, a kapital je bio jednak zbiru osnivačkih uloga.
Tri i po godine kasnije u finansijskom izvještaju ove firme navodi se da ona posjeduje  zemljište – vrijedno 2,6 miliona KM, hladnjaču i druge nekretnine od 2,3 miliona KM, kao i zasade voća od 3,1 milion KM. Ostatak vrijednosti Fruit Eca čine zalihe voća i dugovanja kupaca.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su pregledali desetine zemljišnih dokumenata, revizorskih i finansijskih izvještaja i pronašli da su vlasnici Fruit Eca imovinu stekli zahvaljujući povlaštenim kreditima koji nisu dostupni običnim pokretačima biznisa u Bosni i Hercegovini (BiH).
Ključnu ulogu u tome imala je Balkan Investment Banka (BIB). Zahvaljujući kreditu ove banke, Dobrić je došao do poljoprivrednog posjeda koji je bio temelj za razvoj firme. Taj posjed je bio pokriće i za kasnije zaduživanje Fruit Eca, u čemu je ponovo važnu ulogu imao BIB.
Međutim, Fruit Eco je dvije posljednje godine poslovao sa gubitkom, a krediti su dospjeli na naplatu.

.
Kupovina posjeda propale državne firme
Priča o voćarskom biznisu Dodikovih počinje 27. jula 2007. godine, kada je Dobrić je na licitaciji Opštinskog suda u Gradišci za 1,5 miliona KM kupio poljoprivredno imanje u selu Gornji Podgradci, blizu Gradiške. Imanje se nalazilo u sastavu nekadašnjeg državnog preduzeća Plantaže, koje je nakon privatizacije, a zbog lošeg poslovanja, otišlo u stečaj 2006. godine. Dugovi su izmireni prodajom 1.000 hektara zemljišta sa voćnjacima i pratećim objektima šestorici privatnika. Nekretnine su prodate po cijeni koja je bila i do pet puta niža od njihove realne vrijednosti.
Licitacija na kojoj je Dobrić kupio 103 hektara zemljišta sa voćnjakom i nekoliko privredenih objekata održana je pri samom kraju rasprodaje imovine Plantaža.
Posljednji direktor ovog preduzeća Milovan Ilić rekao je u razgovoru sa novinarem CIN-a da je voćnjak u Gornjim Podgradcima bio među najboljima u kombinatu, jer je “imao preko 50 odsto mladog zasada.”
Dobrić je imao poteškoća i da bi obezbijedio novac za kupovinu zemljišta. Prema uslovima licitacije, bio je dužan da novac uplati na račun suda u roku od 7 dana nakon proglašenja prodaje, ali je zatražio da mu se rok produži na 30 dana. Sud to nije prihvatio. Na koncu, novac je uplaćen u roku, sa računa BiB-a koji je Dobriću dao kredit od 1,5 miliona KM.
Banka nije željela odgovoriti na CIN-ovo pitanje o tome kakve je garancije imala za ovaj kredit. Prema podacima iz gruntovnog izvoda zemljišta u Gornjim Podgradcima, u zalog za kredit je stavljen Dobrićev posjed, ali je hipoteka na ovu zemlju upisana tek u decembru 2007. godine, četiri mjeseca nakon isplate novca.
Iako je sa Dodikom mlađim osnovao Fruit Eco sedam dana nakon kupovine zemlje, Dobrić svoj posjed prenosi na firmu tek naredne godine.
Prema procjeni koja je 2006. i 2007. godine napravljena za potrebe stečajnog upravnika Plantaža Dušana Kovačevića – zemlja, zasadi i objekti vrijedili su 937.000 KM. U međuvremenu nije bilo značajnijih ulaganja u posjed i nekretnine.
Ipak, Dobrić je u proljeće 2008. godine angažovao druge vještake, koji su imanje u Gornjim Podgradcima procijenili na 5,7 miliona KM ili pet puta više nego u vrijeme kada ga je on preuzimao.

.
Prvo zemlja pa onda i kredit
Uz dozvolu Dodika mlađeg Dobrić je početkom jula 2008. godine unio posjed, odnosno 5,7 miliona KM kapitala, u Fruit Eco. Ovim je njegov ulog porastao na 99,98 odsto, a Dodikov pao na 0,02 odsto.
Nakon prenosa zemljišta na firmu, Investiciono-razvojna banka (IRB) RS-a je dala Fruit Ecu kredit od 3 miliona KM. Kredit je odobren za izgradnju hladnjače i povećanje zasada voća. Rok otplate je 15 godina, uz trogodišnju odgodu (grejs period) plaćanja glavnice.
Nekoliko dana kasnije Dobrić je prenio dio svog kapitala na Igora, čime njihovi udjeli iznose po 2.575.000 KM u imovini. Ugovore o unošenju kapitala u Fruit Eco i njegovoj preraspodjeli u ime Igora potpisivao je njegov opunomoćenik Željko Pepić, zastupnik Farmalanda, velike stočarske farme iz Nove Topole kod Laktaša.
Fruit Eco je bila prva firma u RS koja je dobila poljoprivredni kredit od preko 500.000 KM, i to za rekordna tri dana. Istog dana kada je predan zahtjev za kredit, u petak 18. jula 2008. godine, sastali su se Kreditni odbor IRB-a i Kreditni odbor Skupštine akcionara IRB-a, kojim je tada predsjedavao Milorad Dodik. Ovaj odbor odlučuje samo o kreditima preko 500.000 KM. Kada se odlučivalo o dodjeli kredita njegovom sinu, premijer Vlade RS-a nije prisustvovao sjednici, već ga je mijenjao ministar finansija Aleksandar Džombić, današnji premijer RS-a.
Kreditni ugovor je potpisan 21. a realiziran 28. jula preko BIB-a koji je vodio proceduru za njegovo dobijanje i preuzeo rizik otplate. Po drugi put BIB je uzeo u zalog isto zemljište i voćnjak u Gornjim Podgradcima.
U augustu 2010. godine, tokom posjete direktora IRB-a Milenka Pavlovića imanju u Gornjim Podgradcima, Dobrić je izjavio da je novac od kredita uložio u nabavku novih sadnica, izgradnju hladnjače od 2.000 tona, te da je projekt navodnjavanja u završnoj fazi.
Kazao je, takođe, da veliki trgovački lanci iz susjedne Hrvatske i Srbije – Konzum i Delta Maxi otkupljuju njihove jabuke i kruške. Prošle godine je Fruit Eco, kako kaže Dobrić, ubrao oko 1.000 tona jabuka.
Međutim, prema finansijskom izvještaju, Fruit Eco većinu svojih prihoda ostvaruje tako što voće kupuje od drugih proizvođača, a zatim ga prodaje kupcima u BiH. U izvještaju piše da je Fruit Eco u 2010. godini prodao robu u vrijednosti od 940.000 KM. Vrijednost nabavljene robe je iznosila 800.000 KM.
Saopštenje o posjeti Pavlovića Fruit Ecu i još nekim firmama koje su dobile kredite IRB-a objavljeno je na web stranici ove banke, pod naslovom “Uspješne investicije”.
Podaci o dosadašnjem poslovanju Fruit Eca pokazuju da bi ova firma mogla imati problem sa otplatom kredita. Fruit Eco je 2009. i 2010. godine imao gubitak od oko 700.000 KM, a uz to dobavljačima duguje oko 900.000 KM – navodi se u njenom završnom finansijskom izvještaju na kraju prošle godine.
U tom periodu Fruit Eco je vraćao samo kamatu. Pošto je trogodišnji grejs period istekao krajem jula ove godine, na je red došla i glavnica. Iz Kancelarije za odnose sa javnošću IRB-a izjavili su da je Fruit Eco počeo vraćati kredit. Međutim, CIN je došao do podatka da ova firma do 31. augusta nije počela otplaćivati glavnicu kredita od 3 miliona KM.
U IRB-u kažu da rizik otplate kredita preuzima komercijalna banka, te da je očekivano da Fruit Eco u prve tri do četiri godine posluje sa gubitkom, jer još ne može da ubire svoje voće, budući da se radi o mladim sadnicama. Novinari CIN-a su pokušali razgovarati sa Dobrićem o preduzeću i posjedima, ali je on u telefonskom razgovoru kazao da je o tome već razgovarao sa drugim novinarima.

,
Olakšice za Dobrićev kredit
Ni privatni kredit od 1,5 miliona KM Dobrić ne otplaćuje prema prvobitnom ugovoru sa BIB-om. Iako je zemlju podijelio sa Igorom, obaveza otplate kredita ostala je na njemu. Na osnovu ugovora potpisanog sa BIB-om 2007. godine, Dobrić je kredit trebao otplatiti do 2012 godine. Međutim, CIN je otkrio da je do prvog septembra ove godine vratio samo 63.000 KM glavnice.
No, Dobrić nije kasnio sa otplatom, već je dobio povlasticu da kredit vrati kasnije nego što je to bilo planirano. Osnivač Fruit Eca i BIB su najprije u aprilu 2008.godine, a potom septembru 2009.  potpisali anekse na ugovor, prema kojima je Dobriću retroaktivno odobren grejs period od dvije godine, a otplata glavnice kredita je zamrznuta na period od 12 mjeseci. Rok za povrat kredita tako je pomaknut sa 2012. na 2015. godinu.
Osim toga, BIB je smanjio kamatnu stopu sa 10,99 na 9 odsto.
BIB je u većinskom vlasništvu tri litvanske kompanije, a 14,2 odsto u njoj posjeduju Akcijski fond RS-a i Fond za restituciju RS-a, kojima upravlja vladina Investiciono-razvojna banka.
Kako je CIN ranije pisao, vlasnik BIB-a je Vladimir Romanov, Litvanac ruskog porijekla. On je 2001. godine kupio Fabriku glinice Birač iz Zvornika, za koju je godinama izbjegavao plaćanje poreza jer je poslovao preko firme registrovane na Britanskim Djevičanskim Ostrvima. Protiv njega je pred američkim federalnim sudom vođena parnica zbog bogaćenja preko off shore banaka i fiktivnih kompanija, a slučaj je okončan 2007. godine, poravnanjem.
U vrijeme kada je suvlasnik Fruit Eca Mirko Dobrić dobio kredit BIB-a, veliki klijent ove banke bila je Vlada RS-a, na čijem je čelu od 2006. godine bio Milorad Dodik.
U revizorskom izvještaju BIB-a za 2007. godinu, nezavisni revizor Deloitte je utvrdio da se Banka suočava sa “ozbiljnim problemom likvidnosti” i da posluje sa visokim potencijalnim rizikom, između ostalog jer mali broj deponenata drži veliki dio ukupnih sredstava. Samo jedan depozit položen od strane Ministarstva finansija RS-a činio je čak 42 odsto.
Banka je 2007. godine imala tri izvršna direktora: Edvinasa Navickasa iz Litvanije i dvoje iz RS-a – Željku Tenžerić i Branu Stupara. Tenžerić je izjavila da je bila zadužena za poslove van zemlje, dok je Stupar rekao da ga ugovor obavezuje da ne smije govoriti o pojedinačnim kreditima.
Na pitanje novinara CIN-a da li su fizičkim licima davani krediti od milion i po KM, Stupar je odgovorio: “Fizičkim licima, ne.”
On je u drugoj polovini 2008. godine imenovan za vršioca dužnosti, a potom i za direktora IRB-a.
Novinari CIN-a nisu mogli dobiti Navickasa, koji jedini od njih troje i danas radi u ovoj banci.
Odgovarajući na uopšteno pitanje, da li je bila praksa Banke da daje kredit od 1,5 miliona KM  nekoj privatnoj osobi, Gordana Rašeta-Blažić, bivša članica Upravnog odbora BIB-a, kaže da kad banka odlučuje o kreditu moraju postojati ili hipoteka, ili zalog, ili bilo šta drugo:
“Ne postoji varijanta da to može naknadno da se uradi.”
Dodaje da u BiB-u radi do 2006. godine, gdje je u Upravnom odboru zastupala vlasnika Banke Vladimira Romanova, Litvanca ruskog porijekla.
Nakon što je novinar CIN-a rekao da se radi o kreditu koji je podigao Mirko Dobrić, Rašeta-  Blažić je kazala da je nazvao pogrešnu osobu za razgovor o ovom kreditu:
“Meni je Dodik zet.”
Prema njenim riječima, normalno je da privatni vlasnici banaka “igraju na sve moguće političare, sudije, sve koji su aktuelni i koji mogu da im dovedu što više klijenata“, jer, kako kaže: “Banka živi od klijenata.”
Centar za istraživačko novinarstvo