Istraživanje: Djeci političara fotelje, ostalima ulica

– Bojan Đokić, sin ministra Đokića, imenovan za direktora „Pošta“ u Brčkom

– Čubrilović, Dodik, Cvijanović, Tegeltija, Špirić, Vujnić svoje najbliže takođe zaposlili u javne ustanove

– Javni sektor opterećen viškom radnika, javna preduzeća poseban problem

– Višak radnika imaju i skoro sve lokalne zajednice

– Đukić: Javni sektor postao država u državi

BANJALUKA, Bojan Đokić, sin ministra industrije, energetike i rudarstva RS i predsjednika Socijalističke partije Petra Đokića, imenovan je za direktora Radne jedinice „Pošta Srpske“ u Brčko distriktu, saznaje poslovni portal CAPITAL.ba.

Bojan Đokić je samo poslednji u nizu primjera zapošljavanja djece političara i funkcionera u javnom sektoru Republike Srpske koja grca pod teretom plaćanja iz budžeta oko 80 hiljada radnika ili jedne trećine svih zaposlenih u RS.

Bojan nije ni radio u “Pošti”

Direktorica „Pošta“ Jasminka Krivokuća potvrdila je da je Đokić imenovan na tu funkciju. Ona je pojasnila da rukovodioce radnih jedinica ne imenuje uprava, već Nadzorni odbor preduzeća. NO je, kako je rekla, smijenio prethodnog direktora 15. jula i na njegovo mjesto imenovao Đokića.

„On je imenovan u skladu sa Zakonom o javnim preduzećima i Zakonom o privrednim društvima bez konkursa koji po tim zakonima nije obavezan“, rekla je Krivokuća i pojasnila da se direktori RJ imenuju na neograničen period, odosno njihov mandat nije vremenski uslovljeven.

Đokić do sada nije radio u „Poštama Srpske“, a na ovu poziciju je došao nakon što je NO donio odluku da smjeni prethodnog direktora zbog „bolje organizacije procesa rada“.

Krivokuća se pravda da Đokić nije jedini imenovan i da su u julu zamijenjeni i direktori u radnim jedinicama „Pošta“ u Prijedoru, Trebinju, Poštansko-saobraćajnom centru u Banjaluci, te Sokocu.

Nepotizam bez opravdanja

Međutim, Đokićevo zapošljavanje u javnom preduzeću nije usamljen slučaj u RS.

Prije Đokića, svoju djecu u udobne fotelje u javnim preduzećima i institucijama „smjestili“ su i mnogi drugi predstavnici vlasti RS, a portal CAPITAL objavljuje najzvučnije primjere nepotizma.

Veliko negodovanje javnosti nedavno je izazvalo zapošljavnje snahe predsjednika Narodne skupštine RS Nedeljka Čubrilovića.

Čubrilovićeva snaha, Olja Čubrilović, primljena je na mjesto pedagoga u osnovnoj školi „Aleksa Šantić“ u Banjaluci, iako je bila među kandidatima sa najgorim prosjekom ocjena, ali je dobila najviše bodova za intervju i test i tako ostavila iza sebe kandidate sa daleko većim prosjekom.

Zbog sumnji u brojne neregularnosti tokom procesa selekcije kandidata reagovala je drugoplasirana kandidatkinja Zorica Sejmanović, koja je napisala otvoreno pismo u kojem je upozorila da nije prošla jer nije imala „zvučno prezime“. Ona je na konkursu imala najbolji prosjek ocjena sa fakulteta (9,57).

Međutim, bura je trajala svega nekoliko dana, nadležne institucije su utvrdile da nije bilo nezakonitosti prilikom izbora Čubrilovićeve koja je danas i zvanično zaposlena kao pedagog u OŠ „Aleksa Šantić“.

Pored Đokića i Čubrilovića za zapošljavanje djece i ostale rodbine pobrinuli su se i drugi vodeći političari.

Kćerka predsjednika RS Gorica Dodik 2011. godine zaposlena je u kabinetu Ministarstva za ekonomske odnose i regionalnu saradnju RS.

Predsjednikov sin Igor Dodik nije zaposlen u državnim institucijama, ali se mnogo prašine podiglo kada je Igoru, odnosno njegovoj firmi „Fruit eco“, Investiciono-razvojna banka RS odobrila kredit od tri miliona KM, dok je premijer RS bio Milorad Dodik, koji je po zakonu istovremeno bio i predsjednik velikog kreditnog odbora IRB-a.

Premijerka Cvijanović je prije dvije godine u „Elektroprenosu“ zaposlila sina Filipa, a i Zoran Tegeltija je u istoj kompaniji našao radno mjesto za svoju kćerku.

U ovom preduzeću od prošle godine radi i Sanja Radojičić, supruga bivšeg predsjednika Narodne skupštine RS i novoizabranog gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića. Ona je iz Ministarstva finansija prešla u „Elektroprenos“.

Plate u javnom sektoru očito nisu toliko velike kako se smatra u javnosti, jer djeca predsjednika, premijera i ministara RS imaju i spostvene firme.

Osim firme „Fruit eso“ Igor je sa sestrom Goricom 2014. godine osnovao preduzeće „Global Liberty“ za trgovinu na veliko drvetom, građevinskim materijalom, sanitarnom opremom, te za uvoz i izvoz.

Gorica je ove godine sa kumom Ninom Škrbić, kćerkom bivšeg ministra zdravlja RS Ranka Škrbića, otvorila apoteku „Green Line“, ali su je nakon samo nekoliko mjeseci prodali „Mojoj apoteci“.

Sopstveni biznis je pokrenuo i Filip Cvijanović, premijerkin sin, i sa Milošem Krčmarom ove godine osnovao firmu „PILON“.

Veoma aktivni po pitanju zapošljavanja svoje djece bili su i drugi visoki funkcioneri RS.

Bivši ministar finansija i trezora BiH Nikola Špirić zaposlio je sina Aleksandra u Ambasadu BiH u Srbiji, a poslanik u Parlamentu BiH Dušanka Majkić sina u Poresku upravu RS.

Nedavno uhapšena, a trenutno u kućnom pritvoru, Snežana Vujnić zaposlila je sina Marka u Investiciono-razvojnoj banci Republike Srpske u kojoj je ona generalni direktor.

TI BiH: Najveći dio prijavljenih nepravilnosti pri zapošljavanju u javnoj upravi

U Transparency International kažu da je „Elektroprenos“ veoma zanimljiv, jer su u njemu zaposleni najuži članovi porodice samog vrha SNSD-a (Cvijanović, Tegeltija, Radojičić), ali navode da je primjera mnogo i po ministarstvima, drugim javnim preduzećima i institucijama širom BiH.

„Porodice većine funkcionera su zaposlene u javnim institucijama ili su vlasnici firmi koje sklapaju ugovore sa institucijama. Naravno, ne može se zabraniti nečije zapošljavanje samo zato što je nečiji rod, jer bi to bila diskriminacija, ali je problem u nedovoljno definisanim procedurama zapošljavanja, gdje se na konkursima ostavlja mogućnost da ne bude zaposlen najbolji kandidat i ovo se obilato koristi. Tako imate ogroman broj slučajeva „namještenog“ zapošljavanja, koja su u potpunosti provedena po procedurama. Uz to imate veoma slabe propise koji regulišu sukob interesa, pa samim tim zvaničnici koji zapošljavaju svoju familiju nisu čak ni u sukobu interesa“, kaže nam Ivana Korajlić iz TI BiH.

Ona ističe da sada nije dovoljno imati bilo kakvu vezu za zaposlenje, već ona zbog sve manjeg broja mogućnosti, a sve većeg broja onih koji traže zaposlenje, mora doći sa samog vrha.

„Zbog toga su građani, posebno mladi, obrazovani kadrovi, potpuno ogorčeni – ili odlaze van države u potrazi za poslom ili se priključuju političkim strankama u nadi da će tako lakše doći do posla. Osnovna poruka je da kvalifikacije, sposobnost i obrazovanje nisu bitni“, naglasila je Korajlićeva.

TI BiH je ove godine postupao u više od 150 slučajeva koje su prijavili građani ili ih je pokrenuo sam Transparency.

„Prijava je bilo više od 500, ali veliki dio njih se nije odnosio na domen rada TI BiH, već se u tom slučaju građanima davao pravni savjet kome da se obrate među nadležnim institucijama. Najveći dio prijava se odnosi upravo na nepravilnosti pri zapošljavanju u javnoj upravi, kao i u sektoru obrazovanja i zdravstva“, kazala je Korajlićeva.

Trećina radnika u RS zaposlena u javnom sektoru

Prema posljednjim podacima Zavoda za statistiku Republike Srpske na kraju marta ove godine u državnom sektoru radilo je 74.966 radnika, u privatnom je bilo 136.662 radnika, a u mješovitom 37.571 radnik. U zadružnom sektoru je radilo svega 411 radnika.

Iako se godinama govori o višku radnika u javnom sektoru do danas nikakve akcije vlasti nije bilo na tom polju, zapošljavanje, uglavnom „preko veze“ i dalje se nastavlja, a izdvajanja za plate u budžetu iz godine u godinu se povećavaju.

Tačnih podataka o broju zaposlenih u kompletnoj javnoj upravi nema.

Poznato je, međutim, da su plate u javnom sektoru daleko veće nego u privatnom i da na konkursima za posao u tom sektoru uglavnom prolaze podobni, a ne sposobni.

Konkursi se veoma često i raspisuju kada se već zna kome je to radno mjesto namijenjeno, stranačke knjižice su gotovo nezaobilazan dokaz da ste „sposobni“.

Programski direktor i jedan od osnivača Centra za istraživanje i studije GEA Ognjen Đukić kaže za CAPITAL da su oni posljednju detaljniju kalkulaciju po ovom pitanju radili prije četiri godine, ali da ni danas situacija vjerovatno nije drugačija. Tada je oko 60.000 zaposlenih ili 25 odsto od ukupnog broja radnika u RS radilo u vladinim organima i institucijama.

Đukić naglašava da se obično zanemaruje da poreski obveznici RS plaćaju i troškove zaposlenih u BiH institucijama.

„S obzirom na to da RS snosi približno jednu trećinu troškova BiH institucija, neophodno je ovoj cifri dodati i trećinu zaposlenih u BiH instuticijama, a to je oko 8.000 zaposlenih. Time dolazimo do zaključka da RS ima 28,5 odsto zaposlenih u Vladi i vladinim institucijama“, rekao je on.

Dodaje da u poređenju sa 32 druge zemlje samo Srbija, Norveška i Danska imaju veći procenat zaposlenih u vladinom sektoru nego RS. On kaže da je Srbija donijela Zakon o određivanju maksimalnog broja zaposlenih u republičkoj administraciji, tako da je danas situacija u Srbiji sigurno drugačija, dok je visoko učešće javnog sektora u nordijskim zemljama povezano sa tradicijom efikasnog rada javnog sektora kod njih.

Istakao je da u ove podatke nisu uključeni zaposleni u javnim preduzećima u RS koja imaju višak zaposlenih.

Prosječna plata u javnom sektoru za 40 odsto veća nego prosječna plata u BiH

Kao veliki problem sagovornici CAPITAL-a ističu i to što su plate u javnom sektoru mnogo veće nego u privatnom. Prema podacima MMF-a prosječna plata u javnom sektoru BiH je viša za preko 40 odsto u odnosu na prosječnu platu u BiH, dakle platu koja uključuje i javni i privatni sektor.

Đukić kaže da je ovo daleko više nego u drugim zemljama iz okruženja. Kao primjer navodi da je prosječna plata u javnom sektoru Makedonije ispod prosječne plate u zemlji.

„Ako u BiH poredimo prosječne plate između javnog i privatnog sektora, onda je razlika još veća. Prema našim ranijim kalkulacijama ova razlika je iznosila čak 64 odsto, te se može reći da je kroz ovakvo stanje javni sektor postao „država u državi“. Zbog toga je javni sektor kao poslodavac postao i nefer konkurencija privatnom. Tolika atraktivnost zaposlenja u javnom sektoru je dovela do suzbijanja preduzetničke inicijative, posebno kod mladih, koji često navode zaposlenje u javnom sektoru kao prvu opciju u poslovnoj karijeri“, ističe Đukić.

Naglašava da bi novi sistem utvrđivanja plata trebao biti baziran na principu da svako radno mjesto u javnom sektoru bude plaćeno maksimalno onoliko koliko je plaćeno uporedivo radno mjesto u privatnom sektoru.

„Zašto bi jedan računovođa u Vladi bio više plaćen nego računovođa u privatnom preduzeću? Potrebno je plate u javnom sektoru vezati za plate u privatnom sektoru, a onda podržati socijalno pregovaranje u privatnom sektoru. Od toga bi imali koristi i radnici i poslodavci u privatnom sektoru“, rekao je Đukić.

Dodao je da je višku zaposlenih u javnoj upravi kumovala i neprirodna atraktivnost zaposlenja u javnom sektoru zbog visokih plata u odnosu na privatni sektor.

„Kada bi se postotak zaposlenih u javnoj upravi, ne računajući one koji rade u BiH institucijama, sveo sa 25 odsto na 20 odsto to bi značilo 12.000 manje zaposlenih u javnoj upravi. Sa 20 odsto RS bi i dalje bila u samom vrhu što se tiče veličine javne uprave u poređenju sa evropskim zemljama“, rekao je Đukić.

Niko nema podataka o broju javnih službenika u RS

U Ministarstvu uprave i lokalne samouprave RS su na naša pitanja o broju radnika u javnoj upravi rekli da se obratimo Agenciji za državnu upravu RS, dok su u Agenciji rekli da te podatke nemaju. Agencija, kažu, raspolaže podacima o broju zaposlenih u državnoj upravi i te podatke su nam i dostavili.

„U organima državne uprave zaposleno je ukupno 5.506 državnih službenika i namještenika“, naveli su u odgovoru iz Agencije.

Primjetno je da se ovaj broj za pet godina povećao za 477 radnika.

U 2011. godini u RS je bilo 5.032 državna službenika i namještenika, a trenutno ih ima 5.506.

„Da bi se ustanovilo da li postoji višak državnih službenika potrebno je uraditi analizu na osnovu koje bi se moglo utvrditi da li postoji višak. Do tada su sve ocjene paušalne“, rekli su u Agenciji.

Skoro sve lokalne administracije u RS imaju višak radnika

U Ministarstvu uprave, ipak, imaju podatke o broju zaposlenih u administrativnim službama lokalnih zajednica. Prema njihovim podacima u administraciji 64 lokalne zajednice u Srpskoj radi ukupno 5.978 radnika.

Na 1.000 stanovnika trebalo bi da „dolaze“ maksimalno tri radnika u lokalnoj administraciji. S obzirom na to da RS ima 1,2 miliona stanovnika očigledno je da njene opštine i gradovi imaju preko 2.000 radnika viška zaposlenih u administraciji.

Prema rezultatima popisa iz 2013. godine skoro sve opštine i gradovi u RS imaju više od tri radnika na 1.000 stanovnika.

Ministar uprave i lokalne samouprave RS Lejla Rešić rekla je za CAPITAL da je novim Zakonom o lokalnoj samoupravi predloženo da broj zaposlenih u lokalnim administracijama bude ograničen na tri zaposlena na hiljadu stanovnika, dok je evropski standard jedan zaposleni na hiljadu stanovnika.

„Ostavili smo i prelazni rok za usaglašavanje svih odredaba od godinu dana od dana stupanja na snagu zakona, što znači da se ništa neće i ne može desiti preko noći, niti će iko preko noći ostati bez posla. Eventualni višak zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave rješavaće se kroz odlazak radnika u penziju, na druga radna mjesta, te preraspodjele unutar opštinskih administracija“, rekla je Rešićeva.

Najviše zaposlenih na kraju prošle godine imala je Banjaluka i to 739, dok je u ovoj godini, kako tvrde, taj broj manji za četiri radnika.

Prema podacima koje su nam dostavili iz Gradske uprave u institucijama, javnim preduzećima i javnim ustanovama čiji je osnivač Grad Banjaluka na kraju jula bilo je zaposleno ukupno 1.313 radnika.

„Podatke o broju zaposlenih u budžetskim korisnicima Grada Banjaluka, koje smo prvi put tražili 2014. godine, dobili smo ove godine nakon obraćanja ombudsmanu. Ti podaci, nažalost, ukazuju na značajne viškove radnika (kojima se plate isplaćuju iz gradskog budžeta) u našoj lokalnoj zajednici. Kod velikog broja budžetskih korisnika ubjedljivo najveća potrošna stavka su izdaci za plate“, rekao je Đukić i kao primjer naveo Gradsku razvojnu agenciju koja je za 2016. godinu predvidjela 715.000 KM ili 79 odsto svog ukupnog budžeta na lična primanja.

On kaže da se struktura budžeta Grada u zadnjih deset godina mijenjala tako da su se više novca izdvajalo za lična primanja, a sve manje za investicije.

„Izdvajanja za lična primanja su se povećala za 13 miliona KM, a investicije smanjile za 38,4 miliona KM“, rekao je Đukić.

Javna preduzeća

Posebna priča su javna preduzeća koja uglavnom negativno posluju, a radnike i obaveze gomilaju.

Portparol TI BiH Ivana Korajlić kaže da se javna preduzeća u BiH posmatraju kao najveći plijen političkih partija zbog čega one i nisu spremne unaprijediti propise koji regulišu poslovanje tih preduzeća, jer bi time i sebi smanjile prostor za partijsko zapošljavanje i isisavanje resursa.

Samo četiri najveća javna preduzeća u RS – „Elektroprivreda RS“, „Željeznice RS“, „Šume RS“ i „Pošte“ na kraju prošle godine zapošljavala su oko 20.000 radnika.

„Elektroprivreda RS“ je u prošloj godini imala više od 9.000 radnika,  „Šume Srpske“ su imale 4.534 radnika, „Željeznice RS“ 3.253, a „Pošte Srpske“ 2.269 radnika.

Ovaj broj u 2016. godini sigurno je i veći s obzirom na to da su ta preduzeća u većini slučajeva nastavila sa zapošljavanjem iako i bez toga imaju višak radnika.

CAPITAL: Marina Čigoja

Tekstovi koje je CAPITAL objavljivao o zapošljavanju u javnim preduzećima:

RiTE „Ugljevik“ zaobišla zabranu zapošljavanja i angažovala 95 radnika

„Željeznice RS“ najavljuju smanjenje, a zapošljavaju nove radnike!

„Šume Srpske“ zaposlile 200 novih radnika

„Elektrokrajina“ zapošljava 80 novih radnika